Održana komemoracija u povodu 74. obljetnice Bleiburške tragedije

Foto: Filip Kos/PIXSELL

Molitvom odrješenja na groblju Unterloibach koju je sa svećenicima, počasnim gostima i okupljenim hodočasnicima predvodio ravnatelj Hrvatske katoličke mreže i Hrvatskog Caritasa mons. Fabijan Svalina počelo je obilježavanje 74. obljetnice Bleiburške tragedije. Uslijedila je procesija s groblja prema oltarnom prostoru na Bleiburškom polju gdje je mons. Svalina služio svetu misu u koncelebraciji s 32 svećenika Krčke biskupije koji se nalaze na hodočašću te više svećenika iz BIH i hrvatskih katoličkih misija. Uvodeći vjernike u misno slavlje mons. Svalina među ostalim rekao je, kako je vjera u uskrsloga Gospodina, čiji spomen otkupljenja slavimo, sabrala vjernike na Blajburškom polju sa svih strana Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Austrije, Njemačke pa i šire, kako bi iskazali poštovanje prema svakoj nedužnoj žrtvi “pripadala ona bilo kojem narodu, bilo kojoj vjerskoj zajednici, bilo kojem političkom uvjerenju.”

“Lišena života bilo gdje i bilo kada, svaka žrtva zaslužuje naše poštovanje i našu molitvu, te ima pravo da joj se vrati dostojanstvo i čast. Može li se čovjeku uzeti nešto više od života? Mjesto na kojem smo se okupili znak je da može! Ovo je mjesto na kojemu se čovjeku uzelo pravo na dostojanstvenu smrt.

Naše molitveno okupljanje danas mrtvima vraća njihovo dostojanstvo, a svima nama budi nadu u radost susreta u novom Jeruzalemu u novoj Zemlji. Mi kršćani, vjernici, čvrsto vjerujemo da je čovjek slika Božja i da svaki čovjek ima isto dostojanstvo. Upravo zbog toga molimo danas na poseban način za našu hrvatsku braću i sestre, ali i braću i sestre drugih narodnosti ubijenih na ovom mjestu”, istaknuo je mons. Svalina.

Na misi je bio prisutan i krčki biskup mons. Ivica Petanjak koji je propovijedajući rekao kako se u Bleiburgu slavi euharistija za sve stradalnike našega naroda “jer smo uvjereni da dok god njihovu žrtvu sjedinjujemo s Isusovom žrtvom, ne dopuštamo da spomen na njih bude izbrisan iz memorije našeg naroda, i štoviše, da s uskrsnulim Gospodinom doživi nebesku proslavu.

Pokojnici nisu pokopani onda kad ih se pokopa nego kad ih se zaboravi. Molitva i uspomena na njih, jedino je što im možemo dati i što nam nitko ne može oduzeti.”

Uspomena ili sjećanje je temeljno obilježje čovjeka koje daje smisao cjelokupnom njegovom životu, kazao je biskup Petanjak dodajući da se čovjeku oduzme sjećanje ako ga se svodi na razinu ispod životinje, koja također ima neki oblik pamćenja. “Budući da mnogi od nas svoje djedove nikad nisu upoznali, zahvalni smo svojim bakama i roditeljima, koji su tijekom svih tih godina u nama podržavali živu svijest naše pripadnosti. Vjera u Isusa Krista i sjećanje na naše pretke davalo nam je i daje nam snagu da izdržimo u prošlim i sadašnjim vremenima, kad nam se silom hoće izbrisati pamćenje. I ovakva okupljanja kao što je ovo, pokazatelj su da se narodu ne može oduzeti pamćenje, jer dobro znademo na što sliči čovjek koji ga je izgubio.”

“Neka svi oni do kojih dopire ovaj glas i slika, pokušaju shvatiti da ne mogu uništiti ovakva okupljanja, jer nama uz prenošenje sjećanja na prošle događaje, naše bake i roditelji nisu prenijeli mržnju, nego uspomenu u svjetlu kršćanske vjere. Nismo danas ovdje zato što nekoga mrzimo, nego zato što svoje volimo i za njih se molimo i njihov život Božjem milosrđu preporučujemo.”

Biskup Petanjak ustvrdio je kako smo “posljednjih mjeseci jasno mogli shvatiti da se nalazimo u Europskoj uniji, ali da među nama postoje granice kao gore visoke i velike. Samo prividno živimo u ujedinjenoj Europi.” Podsjećajući na riječi svetoga Pavla koji je pitao svoje kršćane u Korintu zašto se brat se s bratom parniči, i to pred nevjernicima, krčki biskup se upitao:

“Dokad ćemo se mi Hrvati parničiti među sobom? Dokad će nam to drugi trebati suditi i govoriti što je istina? Kad ćemo htjeti čuti riječ istine, sjesti za isti stol i živjeti u zajedništvu kao braća i sestre?”

Tekst cijele homilije biskupa Petanjka dostupan je OVDJE te je preveden na engleski i njemački jezik.

Na sv. misi pjevali su združeni zborovi župa Krk i Vrh s otoka Krka pod vodstvom Mirjane Žužić, prof. uz orguljašku pratnju Margaret Turčić iz župe Dubašnica (Malinska). Pjevane su pjesme najviše iz repertoara sluge Božjega fra Ive Perana, koji je i sam bio žrtva komunističkog sustava, a koji je živio i pokopan na otoku Košljunu u Krčkoj biskupiji.

Nacionalni ravnatelj dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu dr. Tomislav Markić koji je zajedno s Hrvatskom katoličkom misijom u Klagenfurtu organizator liturgijskog dijela komemoracije na Bleiburgu zahvalio je svima na sudjelovanju u molitvi, procesiji i euharistiji prigodom ovogodišnje središnje komemoracije o 74. obljetnici bleiburške tragedije i križnoga puta hrvatskog naroda.

Posebno je zahvalio krčkom biskupu Ivici Petanjku na upućenim riječima u propovijedi „koje su nas ohrabrile i dale usmjerenje našim nastojanjima oko dostojanstvenog očuvanja spomena na žrtve Bleiburga i križnih putova koji su uslijedili nakon završetka Drugog svjetskog rata“.

Nakon svete mise u ime Mešihata Islamske zajednice u Republici Hrvatskoj, Idriz efendija Bešić održao je molitvu za žrtve islamske vjeroispovijesti, a potom su brojna izaslanstva na spomen obilježju položila vijence. Program komemoracije moderirala je mr. sc. Tanja Maleš s Hrvatskoga katoličkog radija, a molitveni pretprogram animirao je vlč. Saša Ilijić, svećenik Krčke biskupije.

U ime hrvatske predsjednice na komemoraciji je bila nazočna njezina izaslanica AnaMarija Kirinić, u ime Vlade RH ministri Lovro Kušćević, Tomo Medved i Milan Kujundžić te u ime Hrvatskog sabora zastupnik Ante Sanader i potpredsjednik Hrvatskog sabora Milijan Brkić. Prema procjeni organizatora, Počasnog bleiburškog voda, na komemoraciji se okupilo oko 15 tisuća hodočasnika.

Bleiburg je postao metafora hrvatskih stradanja od komunističkih vlasti u 20. stoljeću te je komemoracija  iskazivanje poštovanja prema svim nevino stradalim žrtvama hrvatskog i drugih naroda na beiburškom polju gdje je mučki umoreno više tisuća vojnika, žena i djece, a preživjeli su bili podvrgnuti mučeničkom Križnom putu od Bleiburga preko Slovenije, Hrvatske, BiH do Makedonije.