“Kaldejci navališe sa tri čete na tvoje deve i oteše ih, pobivši momke oštrim mačem. Jedini ja utekoh da ti javim.”

Još tri druge epizode u knjizi o Jobu završavaju istom tužnom izjavom: “Jedini ja utekoh da ti ovo javim” (usp. Job 1,13-19).

Bio je Uskrs 2015. godine. Kardinal Filoni, tadašnji prefekt Kongregacije za evangelizaciju naroda, i ja posjetili smo iračke izbjeglice u Kurdistanu nakon ofenzive ISIL-a (Islamske države Irak i Levant) i svjedočili smo prizoru poput onog opisanog u knjizi o Jobu.

Oko tri poslijepodne dvojica mladih Jezida dotrčala su iz obližnjeg sela. Zadihani i plačući su nam rekli: u naše su selo došli vojnici ISIL-a, odveli su sve žene i djecu, pobili su sve muškarce, pobjegli smo jedino mi koji vam ovo pričamo!

Ponekad je bijeg jedina opcija. Kojeg li olakšanja kada sretneš nekoga tko te prihvaća i sluša.

Ipak, prečesto se događa da ti isti koji su pobjegli kako bi spasili svoje živote, nakon što su sve izgubili, ponekad, umjesto raširenih ruku koje bi ublažile njihovu bol ili ušiju spremnih čuti njihovu dramu, nailaze na bodljikavu žicu pa čak i na novo nasilje.

Tako se sa žrtvama postupa kao da su agresori, kriminalci.

I bol zbog pretrpljenog nasilja povećava se odbijanjem i nerazumijevanjem s kojim se susreću.

Prvi put kada sam ovdje u Hrvatskoj ispričao ovaj događaj, jedna osoba mi je rekla: i nama se to dogodilo! Kako je to tužno!

Onaj koji je to doživio, dobro zna što se proživljava u tim trenucima i u najplemenitijim dušama, umjesto osvete, iznutra se čuje odluka: „Ne čini drugima ono što ne bi želio da oni učine tebi!“

„Ne čini drugima ono što ne bi želio da oni učine tebi!“ čini mi se da je to prvo što treba imati na umu pred ovim fenomenom koji se na impresivan način širi cijelim svijetom. Ovo je prva perspektiva iz koje treba gledati na problem: potom dolazi politika, pa diplomacija kako bi ga se podignulo na drugu razinu! Kako bi se pronašli pravi načini za „prihvatiti, zaštititi, promicati i integrirati” prema četiri dobro poznata glagola koje je Sveti Otac naznačio kao dužnost prema migrantima.

Odlučili ste promišljanje o fenomenu migracije povezati s demografskim fenomenom. Pritom nam se neizostavno nameće druga velika tema koja kuca na našu savjest, ona o životu u svakoj fazi, počevši od začeća.

Neće li možda demografska zima, o kojoj se govori u nekim dijelovima svijeta, biti posljedica toga istog mentaliteta koji je papa Franjo definirao kao „kulturu otpada“?

Uzoriti gospodine kardinale, Preuzvišena gospodo (nad)biskupi,

poštovani ravnatelju Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve Hrvatske biskupske konferencije,

radostan sam i počašćen što ste me pozvali na otvorenje Šestog hrvatskog socijalnog tjedna pod nazivom “Demografija – iseljavanje – migracije” na kojem ćete dva dana promišljati o temi koja je izrazito aktualna.

Zahvaljujem organizatorima i srdačno pozdravljam sve sudionike.

Vidio sam program koji mi se čini jako dobro artikuliran i cjelovit.

Radosno očekujem Vaše radova koje ću rado poslati u Rim nadležnom Dikasteriju. Kao što znate, ovu su neke od tema koje su Svetom Ocu posebno na srcu.

Želim Vam puno uspjeha u radu.