​​​​​​​Obraćanje nuncija Chullikatta na kraju mise i biskupskog ređenja mons. Majića

Draga braćo i sestre u Kristu!

1. Liturgijsko slavlje ređenja novog banjolučkog biskupa mons. Željka Majića prava je prigoda za zazvati svaki Božji blagoslov i nebesku milost na njegovu biskupsku službu u godinama koje dolaze.

Naime, posljednjih 35 godina ovu Biskupiju vodio je biskup Franjo Komarica koji je, još kao mlad profesor, imenovan biskupom u trideset i devetoj godini života. Uz njega, već četrnaest godina, u istoj Biskupiji djeluje i pomoćni biskup Marko Semren.

Stoga, prije svega zahvaljujemo Bogu za ova dva revna pastira, mons. Komaricu i mons. Semrena, i za njihovu dragocjenu pastirsku službu na dobrobit Biskupije i cijele zemlje.

Jučer navečer, u ovoj istoj katedrali, sudjelujući na Zahvalnoj akademiji zahvalio sam biskupu Komarici na obavljanju pastirske službe u ovoj Biskupiji tijekom proteklih 35 godina. Stoga danas ne trebam ništa drugo dodati, osim još jednom zahvaliti biskupu Franji za godine predanog služenja Crkvi koja je u Banjoj Luci, a sve u duhu velike žrtve i velikodušnosti.

Svi mi, dragi mons. Franjo, i dalje ćemo Vas se spominjati u svojim molitvama, da Vas Gospodin i dalje prati u Vašoj pastirskoj službi, osobito tamo gdje će se to od Vas tražiti, za dobro naše svete Crkve.

2. Kao kršćani, znamo da u životu istinskog Kristovog učenika nada nikada ne razočarava, jer samo onaj tko vjeruje u Isusa ima hrabrosti i razloga istinski se nadati, čak i protiv svake nade (usp. Rim 4,16-25). Bog koji zna razloge i tijek naše povijesti, uvijek i u pravo vrijeme pobrine se za dobro svojih sinova i kćeri. Danas smo svjedoci još jednog znaka Božje providnosti, koji je razlog naše duboke radosti i zahvalnosti, a to je dar koji nam Bog, po papi Franji, daje u osobi mons. Željka Majića kao novog pastira ove mjesne Crkve.

U buli imenovanja, Sveti Otac napisao je da mons. Željka krase razne pastoralne i upravljačke osobine koje su potrebne za vršenje biskupske službe. Uz Božju pomoć i zagovor nebeske Majke Marije, mons. Željko, obdaren duhom požrtvovnosti, predanosti, pastoralne velikodušnosti i duboke vjere, danas preuzima važnu i zahtjevnu pastoralnu službu upravljanja ovom biskupijom, kako bi je vodio prema boljoj budućnosti.

Dragi mons. Željko, vinograd Gospodnji njegov je “san” koji njeguje svojom očinskom ljubavlju, kao što se težak brine za svoj vinograd. Vinova loza je biljka koja zahtijeva puno njege! (Franjo, Homilija, 5. listopada 2014.). S istom ljubavlju i s istim stilom, dragi mons. Željko, brini se za sveti Božji narod koji ti je Gospodin povjerio. Stoga primi iskrenu podršku i bratski zagrljaj svih nas koji u tebi vidimo klicu nove nade za sve članove Tvoje biskupije.

“Ribarski čamac je siguran u plitkoj i mirnoj vodi blizu morske obale, ali to nije svrha čamca. Ako zauvijek ostane u sigurnim vodama, s vremenom će njegovo dno istrunuti.” Poštovani biskupe Željko: dok započinješ svoju misiju novog kormilara lađe ove svete Crkve koja je u Banjoj Luci, u trenucima raznih izazova sigurno ćeš osjetiti da je Krist kraj tebe kako bi te pratio, vodio i hrabrio na svakom koraku tvoje biskupske službe, kao što je to učinio s apostolima iz Petrove barke, pozivajući ih – a danas poziva i tebe kao nasljednika Dvanaestorice – da “izvezu na pučinu” dok se mreže ne napune (usp. Lk 5,4; 14,23; Iv 21,11).

Kao što vrlo dobro znaš, mons. Željko, navještaj Evanđelja (usp. Mt 28,19) je “srce evangelizacije” (usp. PG, br. 27) i stoga je dio otajstva apostolskog srca svakog Kristovog učenika koji sve čini iz ljubavi prema njemu. Zbog toga je svatko od nas pozvan izvršiti to poslanje potpunim predanjem sebe Bogu kako bi svaki daleki, izgubljeni i isključeni djelić Tijela Kristova pronašao svoje mjesto u Bogu – i kako bi Bog konačno bio sve u svemu (usp. 1 Kor 15,28).

3. Tebi, dragi novi biskupe Željko, pružamo svoju potporu, poštovanje i naklonost, uz obećanje da ćemo te pratiti iskrenim molitvama u svemu što budeš htio ostvariti za dobro ove Biskupije kao i cijele Crkve u Bosni i Hercegovini, uvijek imajući na umu da, u konačnici, sve treba pripisati Božjoj milosti i milosrđu. Uvjereni smo da po zagovoru blaženog Ivana Merza – kako se nada i Papa Franjo – možeš “u ime Gospodnje” početi svoje uzvišeno biskupsko poslanje i zajedno s Vrhovnim Svećenikom i pod njegovim autoritetom nastaviti “djelo Krista, vječnog Pastira” (CD, br. 2). Tako će lice Crkve postajati ljepše i sve ljude će voditi k Bogu.

Biskupe Franjo: još jednom – hvala! A tebi, dragi biskupe Željko, još jednom upućujem najiskrenije molitvene želje!

Hvaljen Isus i Marija!