Misu je predvodio banjolučki biskup Franjo Komarica u zajedništvu s banjolučkim pomoćnim biskupom Marko Semrenom te uz koncelebraciju sedmorice svećenika Banjolučkog dekanata. Zbog ograničenja u vrijeme aktualne pandemije koronavirusa, sudjelovalo je samo desetak vjernika. Prije euharistijskog slavlja biskup Komarica predvodio je svibanjsku pobožnost.

Na početku mise presnački župnik mons. Ivica Božinović pozdravio je svećenike, sestre milosrdnice sv. Vinka Paulskog pristigle iz Banje Luke i Dervente i druge sudionike misnog slavlja. Podsjetio ih je na 25. obljetnicu mučeničke smrti vlč. Filipa i s. Cecilije te sve pozvao na zahvalu Bogu za njihov život i njihovu žrtvu.

Uvodeći u misno slavlje biskup Komarica ukratko je progovorio o svećeniku Filipu i s. Ceciliji kao svjedocima vjere i vjernosti Bogu. Izrazio je uvjerenje da će njih dvoje u cijeloj Crkvi biti prepoznati kao istinski mučenici za svoju vjeru.

Prigodnu propovijed uputio je biskup Semren koji je podsjetio da se, osim slavlja spomendana sv. Leopolda, „sjećaju ratnoga proljeća od prije 25 godina tj. 25. obljetnice mučeničke smrti vlč. Filipa Lukende i s. Cecilije Grgić“. „Današnji Dan memorije – sjećanja poziva nas na moljenje za svećenička i redovnička zvanja. Pozvani smo prepoznati Kristov glas i spremno se odazvati u služenju Bogu i čovjeku. Susresti Isusa znači susresti njegovu ljubav na što nas upućuje sv. Pavao, sv. Leopold i naši pokojnici. Ta nas ljubav preobražava i omogućuje nam da drugima prenosimo snagu koja nam je darovana. Time postajemo Kristonosci, nositelji Kristove radosti – evanđelja“, rekao je biskup Semren te podsjetio na riječi pape Franje upućene u sarajevskoj katedrali 6. lipnju 2015. tijekom apostolskoga pohoda: „Drage sestre, draga braćo, nemate pravo zaboraviti svoju povijest. Ne da se svetite, nego da stvarate mir. Ne da bi gledali na ova svjedočenja kao na nešto čudno što se dogodilo, nego da biste voljeli kao što su oni voljeli. U vašoj krvi, u vašem pozivu je poziv, u njemu je krv vaših mučenika. Tu je krv i poziv mnogih redovnika i redovnica, mnogih svećenika i sjemeništaraca i bogoslova… Oni su pošli Isusovim stopama“.

„I naši fra Leopold Mandić i pokojni don Filip i s. Cecilija išli su Isusovim stopama dajući vlastite živote za bližnjega i time su našli novi život u Uskrslom Učitelju“, kazao je biskup Semren, ističući da je „poziv na svećeničku službu i redovnički posvećeni život u prvom redu plod stalnoga dodira s Bogom živim i ustrajne molitve koja se uzdiže ‘gospodaru žetve’ bilo u župnim zajednicama, bilo u kršćanskim obiteljima, bilo na molitvenim sastancima na kojima se moli za zvanja“. „Nasljedovanje Krista i danas je zahtjevno: to znači naučiti trajno upirati pogled u Isusa, dobro ga upoznati, slušati ga u Riječi i susretati se s njim u sakramentima; to isto tako znači naučiti suobličiti svoju volju njegovoj… Naši pokojnici don Filip i s. Cecilija ispunjeni su snagom Kristova Duha mogli podnijeti mučeničku smrt sa svjedočkim žarom što pokazuju misli vodilje njihovih života: Bogu i ljudima služiti. Životna misao vodilja vlč. Filipa bila je: ‘Zaista, kažem vam, meni ste učinili, koliko ste učinili jednom od ove moje najmanje braće’ (Mt 25,40) i s. Cecilije: ‘… Oslanjajući se jedino na pomoć i dobrotu Svevišnjega te zagovorom dobre Majke idem u susret budućnosti, koju mi Bog nudi’. Svome Učitelju uzvratili su ljubav ljubavlju. Jer ‘od ove ljubavi nitko nema veće: da život svoj položi za onoga koga ljubi’ (Iv 15,13)“, rekao je biskup Semren.

„Braćo i sestre, jedino po nama, koji smo jedno s Kristom, svijet može biti pomiren. U nepomirenom svijetu: svijetu ratova, ravnodušnosti, mržnje, nemilosrdnosti – mi, kršćani, trebamo biti svjedoci pomirenog svijeta, svijeta gdje se živi jedno s drugim, gdje se poštuje drugoga, gdje se milosrđe živi i spram onih koji nas muče i ubijaju. Sami to ne možemo, ali ukoliko smo jedno s Kristom, možemo donositi pomirenje u svijet i stvarati pomireni svijet. Isuse Kriste, pomozi nam da svladamo svoju samodostatnost. Da budemo otvoreni tvom Duhu koji nas potiče da budemo jedno. Da ljubav Očeva koja je u Isusu bude i u nama“, poručio je biskup Semren u prigodnoj propovijedi.

Prije i poslije mise sudionici su pohodili spomen sobu mučeničke smrti župnika Filipa i sestre Cecilije, koja se nalazi u ponovno obnovljenom, u ratu spaljenom župnom uredu, i pomolili se u tišini.

U noći između 2 i 4 sata 12. svibnja 1995. spaljen je presnački župni stan u kojem su izgorjeli župnik vlč. Filip Lukenda i s. Cecilija Grgić, a župna crkva srušena je miniranjem. Crkva i župni stan obnovljeni su poslije rata, a mjesto stradanja preuređeno je u spomen sobu koju posjećuju žitelji Presnača i banjolučkog kraja te brojni drugi, s puno ljubavi čuvajući uspomenu na vlč. Filipa i s. Ceciliju. Za to, ničim izazvano ubojstvo i spaljivanje župnika Filipa i redovnice Cecilije, kao i za spaljivanje župne kuće i rušenje župne crkve nitko nije pozvan na odgovornost iako je od tada prošlo 25 godina.