Na početku mise župnik preč. Željko Šipek izrazio je dobrodošlicu i radost dolaska novog biskupa u Žednik kao i zahvalnost da je prihvatio drage volje služiti misu za svećenika Franju Davčika, čija je veličina bila upravo u njegovoj skromnosti i siromaštvu jer je sve znao dijeliti s drugima.

U propovijedi biskup Večerin istaknuo je: „kako mnogi, nažalost, nisu odoljeli kušnji da sebe i svoje interese, a nerijetko i pogrešne stavove i uvjerenja, stave ispred Boga i drugih, a upravo je to ono što se na različite načine nudi kao iskušenje u svakoj kušnji. U svemu što se događalo i događa bilo je i ima toliko anđela koji služe, onih koji su dobro drugih stavili i stavljaju ispred sebe i svojih interesa, pa čak i ispred svojih prava. Budimo zahvalni za sve njih. I sami postanimo jedan od anđela koji u ime Božje služi Isusu u različitim kušnjama naše braće i sestara“.

U koncelebraciji uz domaćeg župnika bili su i dugogodišnji suradnik te župe vlč. Miroslav Orčić te đakon vlč. Damjan Pašić. Na misi je pjevao župni zbor pod ravnanjem kantora Nikole Ostrogonca. Po završetku mise rodbina, vjernici i svećenici okupili su se kod Davčikova groba gdje su se pomolili, položili cvijeće i zapalili svijeće.

Franjo Davčik rođen je u Žedniku 9. studenoga 1953. godine u brojnoj obitelji Marka i Marije. Sa šestero braće i sestrom proživio je djetinjstvo. Gimnaziju je pohađao u sjemeništu Paulinum u Subotici, a teologiju od 1972. do 1979. godine studirao na zagrebačkom KBF-u. Za svećenika je zaređen 15. srpnja 1979. u žedničkoj crkvi. Zatim je služio kao kapelan u Čantaviru godinu dana, gdje je učio mađarski jezik. Poslije toga bio je kapelan u katedralnoj Župi sv. Terezije u Subotici od 1980. do 1982. godine. Kratko je bio i upravitelj župe u Kucuri i Savinom Selu. Od 1982. do 1986. godine bio je upravitelj župe u Titelu i Loku, a od 1986. godine do smrti župnik u Futogu, Bačkom Petrovcu i Rumenci.

U oporuci napisao je da ne posjeduje nikakvih materijalnih dobara i da iza sebe želi ostaviti samo duhovna dobra. Mi, njegovi župljani, ne bismo smjeli zaboraviti tako velikog a napose skromnog i pobožnog svećenika. Dao nam je primjer da i mi činimo kao što je on. A upravo veličina naše vjere je i raditi ono što govorimo – vjerujemo: „Što koristi, braćo moja, ako tko rekne da ima vjeru, a djela nema? Može li ga vjera spasiti”? (Jak 2,14), istaknuo je župnik Šipek.