Misu su suslavili domaći gvardijan fra Klaudije Milohanović i fra Siniša Pucić.

U propovijedi fra Venancije se prisjetio brojnih franjevaca koji su u toj crkvi slavili mise, gradili ju i obnavljali izvana i iznutra, umjetnika koji su izradili prelijepe kipove, oltare i drugo te ostalih vjernika koji su zajedno s franjevcima gradili zajedništvo kroz molitvu i trud.

Vjernike, koji dolaze u tu crkvu, pozvao je na zahvalnost Gospodinu za sve njih, a napose za njegov sveti hram, čija je gradnja započela 12. kolovoza 1727. polaganjem kamena temeljca, i to na istom mjestu gdje su franjevci po dolasku u Brod, izgradili drvenu crkvu.

Novu crkvu posvetio je 7. listopada 1749. godine tadašnji đakovački biskup i predao je na službu. U okrilju Bosne Srebrene franjevci su, u duhu krilatice „Kud Turčin s čordom, tu franjevci s torbom“, i na brodskom turbulentnom prostoru odoljeli sudaru triju civilizacija, kultura duha i vjera (katoličanstva, pravoslavlja i islama) te pomirili tri mentaliteta (hrvatsko-europski, srpsko-bizantski i bošnjačko-orijentalni) i svojim predanim radom Slavonski Brod svrstali u europski kulturni milje.

Unutrašnjost crkve opremljena je baroknim inventarom. Uređenje crkve temelji se na uobičajenom ikonološkom programu koje prožima franjevaštvo; spoj prikaza svetih utemeljitelja i predstavnika franjevačkog reda i štovanja Blažene Djevice Marije.

Vrhunac tog suodnosa predstavlja kompozicija glavnog oltara sa slikom Presvetog Trojstva dok kruni Bogorodicu, smještena u drveni pozlaćeni okvir koji pridržavaju dva anđela. Naslikao ju je 1877. bečki slikar slovačkog porijekla Buday, prema originalnoj slici nabavljenoj 1757., koja je bila u lošem stanju. Svetište je na glavni oltar postavljeno 1754. godine.

Dvije godine kasnije uz oltar su postavljeni drevni kipovi četiri latinska crkvena oca: sv. Ambrozija, sv. Grgura, sv. Jeronima i sv. Augustina. U crkvi se nalazi šest oltara; Svetog Križa, sv. Franje, Majke pomoćnice kršćana, sv. Josipa, sv. Ane i sv. Ante, potom propovjedaonica, više puta obnavljane orgulje stare 250 godina, špilja Gospe Lurdske i kip Gospe Žalosne.

Posebno je lijepa nova sakristija oblikovana 1773. u čijem je središtu dvodijelni sakristijski ormar s dva pročelja, jedan od najljepših na tom području.

Franjevački samostan i crkva Presvetog Trojstva zaštićeno su kulturno dobro. 1985. postali su dio redovitog programa zaštitnih radova današnjega Hrvatskog restauratorskog zavoda.