34. Redovnički dani u Zagrebu

Redovničke dane otvorila je predsjednica Hrvatske redovničke konferencije s. Ana Marija Antolović koja je na početku pozdravila redovnike i redovnice podsjetivši kako se redovnički dani od 2015. godine održavaju u više gradova u Hrvatskoj, a ne samo u Zagrebu kako je to bilo ranije. Sestra se zahvalila franjevcima koji su udomili ovaj susret u Zagrebu i voditelju Povjerenstva za trajnu formaciju fra Ivici Martinoviću na organizaciji Redovničkih dana.

Najavljujući temu, kao moderator susreta, fra Ivica Martinović se osvrnuo kratko na smjernice rekavši da smjernice dodiruju sve aspekte redovničkog života, pozivaju na življenje redovništva, njegove novosti i onoga što je zdravo u njemu, ali govore i o svim onima stvarima koje nas priječe da živimo autentičan redovnički život.

Prvog dana održana su predavanja: „Izazovi slušanja i upravljanja“, fr. Slavka Sliškovića, OP; o temi „Redovnička zajednica u svjetlu dokumenta ‘Za novo vino nove mješine’“ govorila je s. Ljilja Marinčić, SMI; s. Stjepanka Stanić, milosrdnica sv. Vinka, govorila je o temi „Vjernost u duhu – duha ne trnite“; a predavanje pod naslovom „Promjene u redovničkim zajednicama i redovnička zvanja niču u suvremenom svijetu – s tim treba računati“ održala je s. Katarina Maglica, OP.

Euharistijsko slavlje u 12 sati u crkvi Bezgrešnog začeća BDM u zagrebačkoj Dubravi predvodio je provincijal Hrvatske kapucinske provincije fra Jure Šarčević. U koncelebraciji je bilo više svećenika-redovnika, podpredsjednik HRK i dominikanski provincijal fr. Slavko Slišković, provincijal Hrvatske karmelske provincije sv. oca Josipa o. Srećko Rimac, provincijal Družbe Isusove o. Dalibor Renić i provincijal Provincije franjevaca trećoredaca glagoljaša fra Ivica Martinović.

Izazovi slušanja i upravljanja, fr. Slavko Slišković, OP

Govoreći o zavjetu poslušnosti i upravljanju kroz smjernice „Za novo vino nove mješine“ rekao je kako su slušanje i upravljanje svojevrsna tabu-tema jer pretpostavljaju određenu hijerarhiju. Kazao je kako je o tome gotovo „politički nekorektno“ govoriti u modernom svijetu u kojem se poslušnost ne smatra vrlinom za razliku od nekih prijašnjih vremena. Slušanje je danas izbačeno i iz obrazovanja. Danas se radije govori o osobnoj i društvenoj odgovornosti. Fra Slavko je istaknuo kako Crkva prepoznaje takve probleme i nastoji na njih odgovoriti.

Spomenuo je faktore koji su doveli do krize identiteta redovništva kao što su: šira briga države za službe koje su nekada izvršavali isključivo redovnici, promjena društvenog poretka u demokratski te različitost kultura. Fra Slavko je prenio zabrinutost Crkve da su se održale stare strukture nakon Drugog vatikanskog sabora, te je naglasio da svođenje poslušnosti na slijepo slušanje poglavara osiromašuje zavjet poslušnosti – poslušnosti prema Bogu.

Istaknuo je misao pape Franje da je stvarnost važnija od ideja. Stvarnost jednostavno jest dok se ideje razrađuju, no između stvarnosti i ideje mora postojati stalan dijalog. Više se ne može ni u redovničkim zajednicama samo naređivati i upravljati dekretima nego je potrebno objašnjavati i voditi prema cilju zbog kojega se nešto poduzima. „Više niti u redovništvu ne može biti odgovor ‘tako je’ nego ‘zato je'”, istaknuo je o. Slišković dodavši da „kad se tako pristupa onda nije ni teško narediti“.

Redovnička zajednica u svjetlu dokumenta „Za novo vino nove mješine“, s. Ljilja Marinčić, SMI

S. Ljilja je svoje izlaganje predstavila kroz tri teme: redovničku formaciju, zajedništvo i poslanje te redovničku upravu. Govoreći o redovničkoj formaciji istaknula je da odgoj nije samo promjena ponašanja, nego nutarnja preobrazba osjećaja. U formaciji je potrebno povezati teološki i antropološki vid, duhovnost i ljudskost. Ponuditi ne samo novi sadržaj, već novi stil života.

U pogledu uzroka napuštanja zvanja, istaknula je kako nisu u pitanju samo čuvstvene krize, već i razočaranost životom u zajednici, raskorak između onoga što se govori i što se živi, konflikti u zajednici, nečovjekoljubivo sestrinstvo, slabljenje vizije vjere, pretjerani aktivizam na uštrb duhovnog života. S. Ljilja među ostalim je istaknula kako treba stvoriti kulturu trajne formacije. Projekt trajne formacije, kazala je, treba obuhvaćati ljudsku, kršćansku i karizmatsku dimenziju. Treba načiniti plan koji će trajnu formaciju učiniti stvarnim hodom rasta u kreativnoj vjernosti. Ukoliko nema trajne formacije, nema ni početne – tada odgajamo mlade za dvoličnost.

Govoreći o redovničkoj upravi navela je neprihvatljive situacije redovničke uprave: tendencija centralističkom upravljanju od vrha prema dnu, centraliziranje svega u rukama jedne osobe, inzistiranje na osobnom karakteru vlasti, autoritarnost, popuštanje. Ustvrdila je da redovništvu treba vodstvo koje je u stanju potaknuti sinodalnost i jačati dinamizam sinergije.

Svakome je povjereno „da sagledate mješinu svoje redovničke zajednice. Tek se nakon toga može očekivati obnova, no ne treba zaboraviti da bi ta obnova trebala biti vidljiva kako na papiru, tako i u strukturama i navikama braće i sestara. Znamo nažalost da je uvijek postojala i da će postojati tendencija vraćanja na staro. No, vraćanje na stare sheme i module ponašanja i djelovanja može usporiti, a ponekad i blokirati zdrav rast i razvoj zajednice. Trebat će računati i s otporima ili nenamjernim koracima unatrag. U svemu nam je ipak važno vjerno čuvati duh i nakanu utemeljitelja/ica, te ponovno predložiti poduzetnost, domišljatost i svetost utemeljitelja kao odgovor na znakove vremena“, zaključila je s. Ljilja Marinčić.

Vjernost u duhu – duha ne trnite, s. Stjepanka Stanić, milosrdnica sv. Vinka

Svoju temu s. Stjepanka obradila je kroz tri cjeline: govor Svetoga pisama o Duhu Svetome, pneumatologiju posvećenog života i pozivu sv. Pavla da se duha ne trne.

Govoreći o pneumatologiji posvećenog života istaknula je da su posvećene osobe dionici Kristova života u Duhu (usp. Perfectae caritatis, 1, 2 i 5). Duh Sveti je začetnik posvećenog života. Posvećeni život vođen Duhom Svetim pozvan je na preobrazbu egzistencije, a da bi to učinili moramo izići iz zarobljenosti sobom te izvršiti svoje poslanje. „Bog, trojstvena ljubav, prvi je misionar: poslanje Crkve ima svoje korijene u Božjoj ljubavi. Među osobama Presvetoga Trojstva događa se stalan pokret: jedan ples, rekao bi sveti Bonaventura. U odnosu između Oca i Sina daje se milost ljubavi koja je Duh Sveti: ad extraSin je poslan od Oca po Duhu; Duh je poslan od Oca i Sina i od Oca po Sinu. U utjelovljenoj Riječi sam Bog izvodi svoj dinamizam izlaska.“ (Naviještajte, 36)

Govoreći o pozivu sv. Pavla da Duh ne trne (1 Sol 5,13-22) sestra je naglasila kako je za Pavla život po Duhu princip novoga života. Zajedništvo je dar Duha. Govoreći o mnogim bolestima koje razaraju taj dar zajedništva, s. Stjepanka je, nadovezujući se na papu Franju, posebno spomenula ogovaranje i dvoličnost.

Promjene u redovničkim zajednicama i redovnička zvanja niču u suvremenom svijetu – s tim treba računati, s. Katarina Maglica, OP

Redovničke zajednice nisu otok, kazala je predavačica, pa svijet i vrijeme u kojemu žive i na njih ostavljaju tragove. Zajednice su tako izložene promjenama bez da bi to same htjele i zato je važno prihvaćati ono što je dobro, a odbacivati ono što nije. Smjernice za to daje dokument Kongregacije za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života „Za novo vino nove mješine“.

Vrhovna glavarica Maglica govorila je nadalje o krizi redovništva danas koja je vidljiva na različite načine i u raznim segmentima redovničkog života. Razmišljajući o nužnosti promjena kazala je kako sam Isus i brojne njegove prispodobe govore o promjenama. Zalog novog života je umiranje staroga, dotrajaloga, onoga što je vrijedilo u nekim drugim vremenima. „Svemu što opterećuje pojedinca, zajednicu treba pomoći da nestane, iščezne, umre, treba novo. Ali to novo treba biti u skladu s Božjom riječju, crkvenim naukom, našom karizmom. U tome se kriju nove mladice, pokretačka snaga pojedinca i zajednice. Bez toga ne ide. Nema traženja novosti bez oslanjanja na nešto”, istaknula je s. Katarina.

Mladi u redovničke zajednice danas ulaze kasnije nego prijašnje generacije, imaju već formirane stavove i oni ne traže toliko savršene zajednice jer znaju da takvih nema nego traže autentičnost života. Zato se od formacije novih naraštaja, koji su dar Crkvi i narodu, danas očekuje da bude prilagođena svakom kandidatu i kandidatici, pa najkvalitetnije snage u zajednici treba upravo stavljati kao odgojitelje novim generacijama koje će biti budućnost te zajednice. Izmijenjena stvarnost traži i izmjenu pristupa toj stvarnosti, kazala je s. Maglica.

Redovnički dani nastavljaju se u subotu, 29. rujna, predavanjima: „Sociodemografska obilježja ženskih redovničkih zajednica sa sjedištem u Hrvatskoj: stanje, ograničenja i mogućnosti“ s. Kriste Mijatović, milosrdne sestre sv. Križa, i „Novo vino ili bevanda – naša otvorenost novim duhovnim zvanjima u današnjim okolnostima“, fra Josipa Blaževića, OFMConv.