Naime, kao predsjednik HBK, mons. Puljić će od 21. do 24. veljače sudjelovati u Vatikanu na susretu pape Franje i predsjednika biskupskih konferencija zemalja svijeta o temi seksualnog zlostavljanja u Crkvi. Nadbiskup Puljić izlaganje je podijelio u tri cjeline: Crkva sa stavom nulte tolerancije, Neki podaci iz svjetovnog tiska te Popravna sredstva za izlazak iz tame. „Vijesti o skandalima uznemiruju svakog vjernika. Komentari su sadržani u riječima sablazni, zgražanja, prijezira, srama i stida”, rekao je mons. Puljić, istaknuvši kako ljudi žele da završi taj moralni nered . “Pedofiliju se smatra spolnom nastranošću i seksualnom perverzijom, a medicina je svrstava u kategoriju duševnih i spolnih poremećaja. Takve su bolesti i nastranosti stare koliko i ljudska civilizacija. Nije pedofilija izum našeg vremena. Ali, specifikum je ove naše civilizacije što se te bolesne sklonosti i ako ćemo ih nazvati pravim imenom, zločinstva prema djeci, u nekim zemljama htjelo ozakoniti, legalizirati. Svaki vjernik i pravi humanist mora se stidjeti što pripada kulturnom krugu europske civilizacije koja se poziva na kršćanske korijene”, rekao je mons. Puljić.

Nasuprot negativnom naboju prema onima koji su se usudili o tome govoriti, „možda ponekad i s ciljevima da se Crkvu ponizi i osramoti pred ljudima“, nadbiskup smatra da tom „zločinu protiv čovječnosti i morala“ treba pristupiti kako su to učinili umirovljeni papa Benedikt XVI. i papa Franjo.

„Njima smo duboko zahvalni što su zauzeli jasan i kategorički stav glede zlostavljanja maloljetnika i nazvali su to pravim imenom. Ne samo bolest, nastranost i devijacija, nego zločin. Uz to su odredili nultu toleranciju prema tim gnjusnim činima i stroge sankcije prema počiniteljima. Osobito i strožu selekciju kod primanja u sjemeništa i bogoslovije kako se ne bi ušuljali ili zalutali oni kojima tamo nije mjesto“, upozorio je mons. Puljić.

Nadbiskup Puljić izložio je i neke moguće preventivne mjere kao pomoć u kriznim situacijama. „Neka se uz odgojno-obrazovne teme u sjemeništima govori i o mogućem području nastranog i patološkoga ponašanja u života klerika. Isto to valjalo bi posvijestiti i na susretima i predavanjima svećenicima. Na susretima s roditeljima otvoreno popričati o temi zlostavljanja djece. Tu bih poželio da o tomu govore ljudi od struke i vjernici. Tema je općeg interesa pa je potrebna suradnja Crkve i civilnog društva u zaštiti djece. Potreba promjene ili nadopune Crkvenoga kaznenoga prava, za koje bih poželio da bude takav da za bilo kakvo zlostavljanje maloljetnika ili zataškavanje slučajeva uslijedi automatsko otpuštanje iz kleričkog staleža“, potaknuo je zadarski nadbiskup.

„Kada slušamo ili čitamo patnju i prazninu onih koje su klerici zlostavljali, njihovu opravdanu ljutnju i bijes kao i nepovjerenje prema Crkvi, osjećamo sram i stid zbog vlastitih kolega koji nisu bili pastiri Božji, već su zloupotrijebili svetu službu, oštetili najslabije i nanijeli duboke rane na mističnom Tijelu Kristovu. U tom duhu valja gledati i razumjeti te preventivne mjere“, rekao je nadbiskup.

Podsjetio je da je Kongregacija za nauk vjere davno izdala naputke kako postupati u slučajevima kad se sazna za spolno zlostavljanje maloljetnika. Prema tim smjernicama isto su učinile i biskupske konferencije, među kojima i HBK. Smjernice su objavljene 5. lipnja 2013. g. i mogu se pročitati na mrežnoj stranici HBK. Prema tim smjernicama, dužnost je biskupa nakon potvrđene informacije, prijaviti slučaj Kongregaciji za nauk vjere. Nakon što prouči, provjeri i ispita slučaj, odlučuje kako voditi proces ili pak delegira mjesnoga biskupa ili nekoga drugog da to provede.

Nadbiskup je iznio i podatak iz godišnjeg izvješća UN-a 2006. g., „Opće studije o nasilju nad djecom“, da se „godišnje 150 milijuna djevojčica i 75 milijuna dječaka ispod 18 godina prisiljava na spolne odnose i ostale oblike spolnog zlostavljanja“. Milijun i osam stotina tisuća djece biva prisiljavano na prostituciju i pornografiju, dok se milijun i dvjesto tisuća djece prodaje u roblje za dječji rad, uključujući tu i žrtve seks-turizma. Podaci Svjetske zdravstvene organizacije donose da u svijetu ima četrdeset i dva milijuna pobačaja godišnje.

Mjere i kažnjiva djela protiv šeste Božje zapovijedi opisane su u kanonu 1395. „Ljudi imaju pravo vidjeti lice Crkve kod svojih pastira s ispravnim stavom prema spolnosti kao Božjem daru. Kada klerik ustraje u sablazni i grijehu (incesta, preljuba, homoseksualnih odnosa i sl.), Zakonik kanonskog prava predviđa višestruke kazne, sve do otpusta iz kleričkog staleža. Dok smo pogođeni strašnim skandalima povezanim s crkvenim službenicima pa osjećamo stid i sram, prijezir, žalost i tjeskobu, zahvalni smo Bogu što smo u ovo mračno vrijeme imali svijetle figure Petrovih nasljednika da nas potaknu, ukore, ohrabre i usmjere pravim putovima Božjim. I da činimo sve u zaštiti jadnih žrtava koje trpe i pate zbog nezasitne pohote izgrednika, pa njihove prekršaje s pravom nazivamo ‘zločinima protiv čovječnosti’ koji u nebo vape“, istaknuo je mons. Puljić, poručivši: „No, nije dovoljno to što Crkva čini. Potreban je jači angažman društva, državnih institucija koje imaju oruđe represivnih mjera (sudstvo, zatvor i policija). Potrebno je djelovati neovisno, ali i u koordinaciji kako počinitelji takvih zala ne bi imali šanse da ih i dalje čine. Valja činiti i poduzimati sve, preventivno i represivno, da se zlostavljanja spriječe, a djeca budu pošteđena strašne drame. Tko će zaštiti one milijune „djevojčica i dječaka koje se prisiljava na spolne odnose, na prostituciju i pornografiju, na prodaju kao roblje“?! (Izvješće UN 2006.)“, upitao je mons. Puljić.

„Pred tim ozbiljnim kulturološkim i antropološkim izazovima Katolička Crkva s Papom na čelu jedina je između društvenih institucija koja se svom snagom i bez kompromisa bori protiv moralne sramote, izopačenosti i degradacije ljudskog dostojanstva. Vjerna svom učiteljskom poslanju, ona brani, zagovara i promovira svetost života, a posebice u pogledu spolne čistoće, utemeljene na Riječi Objave, zdravoga razuma te moralnih i etičkih vrijednosti koje proizlaze iz prirodnoga i božanskoga prava“, istaknuo je mons. Puljić.

Naglasio je da je umirovljeni papa Benedikt XVI. djelovao „nepopustljivo i beskompromisno protiv svakoga tko je okaljao ne samo čast i dostojanstvo svećeničkog poziva“, nego i integritet žrtava koje su zlostavljali. U pismu Crkvi u Irskoj nazvao je „izdajicama sve one koji su krivi za zlostavljanja“ i najavio „stroge inspekcije u biskupijama, sjemeništima i crkvenim organizacijama“.

„Ovo vrijeme valja proživjeti kao vrijeme čišćenja, uz svetopisamsko upozorenje: ‘Budite trijezni i bdijte. Jer, vaš protivnik đavao obilazi kao ričući lav, tražeći koga da proždere! Oduprite mu se čvrsti u vjeri, znajući da vaša braća po svijetu podnose iste patnje’. (I Pt 5: 8-9)“, rekao je nadbiskup Puljić, istaknuvši:

Iako je Katolička Crkva u pojedinim biskupijama diljem svijeta ponižena i izložena medijskim neugodnostima, od Crkve i njezinih članova i službenika s pravom se očekuje da budu uzori, primjeri i svjetla dobrote i morala.

Cjeloviti tekst izlaganja nadbiskupa Puljića možete pročitati ovdje.

Svećenička skupština počela je misnim slavljem koje je u sjemenišnoj kapeli predvodio mons. Puljić. Istaknuvši da je stablo spoznaje dobra i zla kamen kušnje slobodne podložnosti Božjoj volji te sreća i nesreća ovise o čovjekovoj volji i slobodi, nadbiskup je u propovijedi rekao: „Budući da je Stvoritelj norma dobra i zla, čovjek kao stvorenje mora se tome podložiti. On ne može činiti sve što hoće, što mu se svidi i što mu je drago. A on je upravo to htio: odlučivati o svom životu mimo i protiv Boga, odrediti po svojoj volji što je dobro, a što zlo. U tomu i jest njegov prvi grijeh: htio je biti svoj gospodar, neovisan u odlučivanju i procjeni onoga što je dobro, što je zlo. Bog je od njega tražio predanje u posluhu vjere i prihvaćanje božanske volje prema Božjim propisima, a ne prema ljudskom promjenljivom mišljenju. Spasenje i blaženstvo može se postići samo Božjom milošću. Čovjek je na samom početku tom Božjem propisu rekao ‘Ne’. Otklonio je Božja uputstva, a povjerovao je zavodniku da će postići život i besmrtnost svojim vlastitim silama i sredstvima. Došao je do strašne spoznaje vlastitog jada, zla i nemoći. I tek tada spoznao koje je dobro izgubio. A to je Božje posinstvo, blaženi život i zajedništvo s Bogom“.

Nadbiskup Puljić održao je i izlaganje „Zahvalno sjećanje na Branimirovu godinu“ povodom 40. obljetnice spomena toga velikog crkvenog i narodnog događaja koji se održao 1979. g. u Ninu u sklopu obilježavanja velikoga domovinskog spomena 13 stoljeća kršćanstva u Hrvata.