5. obljetnica pokretanja Kauze za proglašenje blaženim i svetim brata Ivana Bonifacija Pavletića

U koncelebraciji bili su domaći župnik preč. Vlado Hren i o. Mariano Passerini iz kutinske Družbe sinova Bezgrješne, koji je na početku pozdravio biskupa i okupljene.

U homiliji biskup je podsjetio na riječi koje je izgovorio prilikom pokretanja Bonifacijeve Kauze u Rimu kada je spomenuo da je za nas vjernike on znak Božjeg milosrđa jer je on, ponizni redovnik, radio kao sluga bolesnih za zdravlje tjelesno i duhovno čitavog Božjeg naroda. Biskup je poručio i kako je brat Bonifacije bio zaista donositelj Božjeg milosrđa mnogim bolesnicima koji su živjeli od njegova osmjeha, njegove molitve i vjere, od njegove brige i pomoći. „On i danas nama govori i nas poziva da se otvorimo Božjem milosrđu. Po njemu nas Gospodin želi dodirnuti svojom milosrdnom ljubavlju. A mi se molimo da Crkva što prije proglasi brata Bonifacija blaženim“.

Obraćajući se krizmanicima biskup im je poručio kako ih Bog želi dotaknuti po bratu Bonifaciju.  „Zanimljivo je tako Gospodin dao da vi, jedna grupa krizmanika niste mogli primiti svetu Potvrdu kad su ju primili vaši vršnjaci jer ste bili u samoizolaciji, no danas je za vas taj veliki dan – i to kad se sjećamo sluge Božjeg brata Bonifacija, mladića iz Kutine koji je u postupku proglašenja blaženim i svetim. Što to za vas znači, što to vama govori? Zar ne to da su i mladi ljudi, poput vas, sposobni činiti velika djela ljubavi, da ste dakle i vi poput brata Bonifacija pozvani širiti Božje milosrđe. To je moguće. Vi se samo trebate otvoriti Duhu Svetome i on će vas ispuniti Božjom ljubavlju koju nećete moći zadržati samo za sebe već ćete ju morati i drugima, vašim bližnjima, posvjedočiti“.

U nastavku biskup je podsjetio i kako je danas svetkovina Uzašašća Gospodnjega, a i blagdan Gospe Fatimske. „Gospodin koji je na nebo uzašao, čuli smo u čitanjima Božje Riječi (Dj 1,1-11), rastao se od svojih učenika te ga više nisu mogli gledati svojim tjelesnim očima, ali su znali i dalje da je s njima jer su ga gledali svojim duhovnim očima. Za te oči molimo, dragi mladi, da vam ih dadne Duh Sveti kojega primate u sakramentu Potvrde te vidite i više i dublje i jače negoli što se vidi naravnim očima. Isus je zapovijedio na dan svoga uzašašća Ocu svojim apostolima neka čekaju obećanje Očevo koje čuste od mene: Ivan je krstio vodom, a vi ćete naskoro nakon ovih dana biti kršteni Duhom Svetim. Kako lijepo sveti Pavao u poslanici Efežanima (Ef 4,1-13)kaže: ‘sa svojom poniznošću i blagošću, sa strpljivošću živite dostojno poziva kojim ste pozvani. Podnosite jedni druge u ljubavi; trudite se sačuvati jedinstvo Duha svezom mira’. Duh Kristov koji vam, dragi mladi, dolazi u punini u vaša srca u svetoj Krizmi ispunja vas poniznošću, blagošću, strpljivošću, međusobnim podnošenjem tj. prihvaćanjem, ljubavlju, te izgrađuje naše crkveno jedinstvo i mir. A svakome se posebno daje dar, milost i služba – kako već Bog to hoće – te određuje jedne za apostole, druge za proroke, jedne opet za evanđeliste, a druge za pastire i učitelje da opremi svete za djelo služenja, za izgrađivanje Tijela Kristova dok svi ne prispijemo do jedinstva vjere i spoznaje Sina Božjega, do čovjeka savršena, do mjere uzrasta punine Kristove. Duh Božji daje svoje darove, a mi ih trebamo primiti i čitav život tako živjeti da služimo svojim bližnjima, da izgrađujemo Crkvu Božju tj. Tijelo Kristovo te se i sami usavršujemo do mjere Kristove. Tako su svi sveti živjeli i takav primjer daju i nama“, zaključio je biskup.