70. obljetnica smrti don Frane Bulića

Split, (IKA) – Na 70. obljetnicu smrti splitskog svećenika don Frane Bulića, sarkofag s posmrtnim ostacima “oca hrvatske arheologije” na arheološkom lokalitetu Manastirine u Solinu 29. srpnja pohodili su i položili vijenac ravnatelj Arheološkog muzeja u Splitu akademik Emilio Marin, umirovljeni splitsko-makarski nadbiskup Ante Jurić, solinski dogradonačelnik Josip Tokić te više štovatelja tog velikana hrvatske arheologije, neumornog istraživača ranokršćanske i rano-hrvatske dalmatinske povijesti. Molitvu za pokojne pred sarkofagom predvodio je nadbiskup Jurić. Akademik Marin istaknuo je “živu uspomenu na čovjeka koji je i danas uzor svojim nasljednicima”, rekavši da je don Frane Bulić najzaslužniji za otkriće arheoloških lokaliteta antičke Salone – Manastirina, Marusinca, Kapuljača i amfiteatra, u gradu koji je i kolijevka ranoga kršćanstva na istočnoj obali Jadrana. Zaslužan je za otkrivanje i očuvanje ranokršćanskih i rano hrvatskih lokaliteta na drugim mjestima, koje je također otkrio, istražio te pridonio njihovom očuvanju. Od kada je na lokalitetima antičke Salone započeo arheološka iskopavanja, nastojao je i na nastavljanju radova. Istraživanja u Solinu napose su se intenzivirala posljednjih dvadeset godina protekloga stoljeća, kada je stvoren novi odnos prema salonitanskim ostacima. Don Frane Bulić rođen je 4. listopada 1846. g. Nakon ređenja za svećenika, na bečkom Sveučilištu studira klasičnu filologiju i arheologiju. Neko je vrijeme gimnazijski profesor u Dubrovniku i Splitu, a potom ravnatelj Nadbiskupske klasične gimnazije u Splitu, gdje je gimnazijalce odgajao u hrvatskom domoljubnom duhu, protiv austrougarske krune. Zbog toga je nastala velika uzbuna austrijskih vlasti. Kada je don Frane stao u obranu đaka, smijenjen je i umirovljen. Don Frane je 1883. g. imenovan ravnateljem splitskoga Arheološkog muzeja i glavnim konzervatorom za Dalmaciju, pa se osobito posvećuje iskopavanjima salonitanskih ostataka, a 1894. pripremio je prvi međunarodni kongres ranokršćanske arheologije. Njegovom zaslugom otkriveni su i svjetskoj kulturnoj javnosti prezentirani salonitanski lokaliteti, ali i brojni antički spomenici, natpisi, sarkofazi. Veliku brigu posvećivao je i spomenicima iz doba hrvatskih narodnih vladara. Ulomke antičkih spomenika ugradio je u jedinstvenu kuću nazvanu Tusculum, podignutu na ostacima Salone na lokalitetu Manastirine, gdje je smjestio svoj terenski ured. Za potrebe njegovih istraživanja, produžene su željezničke tračnice do Solina, isušena su močvarna tla, na kojim se radovima u doba velikih ekonomskih kriza zaposlio velik broj mještana. Unatoč svom predanome i uspješnom arheološkom radu, don Frane je imao i protivnike, naročito među splitskim Kaptolom, u svezi s njegovim tvrdnjama o postojanju samo jednoga salonitanskog biskupa imenom Domnija – Dujma. Dokazao je i time rasplinuo dvojbe oko legende vezane uz postojanje dvojice biskupa istoga imena. Uspio je u premještanju spomenika Grgura Ninskog s Peristila na splitski Đardin, a s velikim se marom brinuo za splitsko povijesno nasljeđe pa čak ulazio u sporove s tadašnjim “bespravnim graditeljima”, koji su ugrožavali spomeničku baštinu Dioklecijanove palače. Bio je poznat u mnogim europskim i svjetskim kulturnim institucijama, a Grad Zagreb proglasio ga je počasnim građaninom. U Splitu su se njegovi rođendani vrlo svečano slavili. Don Frane je umro u dubokoj starosti u zagrebačkoj bolnici 29. srpnja 1934., a pokopan je u sarkofagu što ga je za života postavio na Manastirinama. Sprovodne obrede uz splitskog biskupa Kvirina Klementa Bonefačića vodio je tadašnji zagrebački nadbiskup koadjutor Alojzije Stepinac.