Fra Sandro je svoje dojmove o životu u Svetoj Zemlji podijelio u razgovoru s glavnim urednikom Hrvatske katoličke mreže Sinišom Kovačićem. Na pitanje kako je živjeti u mjestima „kojima je Gospodin koračao i gdje se osjete mirisi rata i baruta“, posvjedočio je kako živjeti ondje predstavlja izazov kojem se ne nazire kraj. Istaknuo je da su u svakodnevnom kontaktu s papom Franjom, koji zajedno s cijelim svijetom moli za njih i mir u cijelom svijetu.

„Nije me strah. Deset godina sam ovdje i kada kao je doživiš ovakav sukob po četvrti put, iako je najdulji, jednostavno se navikneš. Svi zajedno vjerujemo da će što prije doći kraj ratnim sukobima“, rekao je.

Naglasio je da je teško vidjeti sveta mjesta koja nisu posjećena kao prije. „Hodočasnici su tu, ali ih je puno manje. Lokalnog stanovništva također je manje. U Betlehemu živi oko 5 tisuća kršćana. Otprilike od pedeset do sedamdeset kršćanskih obitelji je iselilo, što je veliki broj, ponajviše u Sjevernu i Južnu Ameriku“, istaknuo je fra Sandro.

Poručio je da je stanje teško jer kršćani uglavnom žive od hodočašća na sveta mjesta. Rekao je da se ljudi ipak snalaze baveći se obradom drva te da proizvode šalju u inozemstvo. „Unatoč tome što je teško, sveta mjesta su, Bogu hvala, pošteđena izravnih sukoba. Znam da ljudi dobivaju određenu sliku preko medija. Mi u Betlehemu, za razliku od drugih mjesta, ne čujemo detonacije bombi i pucnjavu“, posvjedočio je.

Rekao je da sada u Svetu Zemlju dolaze „hrabriji hodočasnici, iz Azije i Afrike, posebno iz Indonezije, dok iz Europe dolazi manji broj hodočasnika, a prije tri tjedna došli su hodočasnici i iz Hrvatske“.

Na upit slaže li se s hodočasnicima koji svjedoče da je odlazak na hodočašće u Svetu Zemlju svojevrsno „peto Evanđelje“ priznao je kako je i sam, prije četrnaest godina kada je prvi puta došao, doživio nešto posebno. „Kada čovjek dotakne to kamenje koje svjedoči o povijesti spasenja ne može ostati ravnodušan. Posebno kod Kristovog groba i kalvarije. Naravno, živo stijenje su kršćani i franjevci prisutni ovdje osam stoljeća. Zaista je biti ovdje i živjeti prava milost. Čitati Evanđelje i stajati tu gdje se to što čitaš odvijalo zaista je istinsko peto Evanđelje. To mi je mnogo pomoglo u mojem svećeničkom služenju“, poručio je.

Osvrnuo se i na damašćanske mučenike koje je papa u nedjelju 20. listopada kanonizirao. „Bio sam u Vatikanu. Od njih jedanaest proglašenih svetaca, tri su maronita, sedam franjevaca je iz Španjolske, a jedan iz Austrije. I mi smo pozvani poput njih svjedočiti. Važni su nam kao uzori hrabrosti, posebno u ovim vremenima. Moramo unatoč situaciji, poput njih, imati vjere da Bog sve vodi i izvodi na dobro.

Budući da je ravnatelj Franjevačkog dječjeg doma u Betlehemu, objasnio je kako funkcioniraju te kako se financiraju. „Ovdje sam tri godine, kao prvi ravnatelj koji nije arapin. U domu se nalazi tridesetak dječaka koji su kršćani, bez odgovarajuće roditeljske skrbi. Neki žive sa mnom, a neki dolaze u cjelodnevni boravak. U posljednjih sedamnaest godina koliko djelujemo, sto osamdeset dječaka je spašeno s ulice. Neki od njih su i diplomirali te otvorili svoje poslove. Bog nam mnogo proviđa i mnogi hodočasnici ostavljaju svoje priloge“, rekao je te podsjetio da su prije godinu dana s djecom posjetili mnoge gradove u Hrvatskoj te da do danas djeca još uvijek govore o Hrvatima.

Fra Sandro je pozvao vjernike da podupru rad franjevaca u Svetoj Zemlji, koji pomažu tamošnjim kršćanima preko raznih crkvenih institucija, među kojima je i Hrvatski Caritas. „Kustodija Svete Zemlje aktivno pomaže kršćanima. Imamo mrežnu stranicu na kojoj se nalaze potrebne informacije za donaciju. Može se i izravno kontaktirati fra Ivana Utješinovića u Sigetu, koji je komisar Svete Zemlje“, rekao je te podsjetio na kolektu na Veliki petak koja je namijenjena za pomoć kršćanima u Svetoj Zemlji.

Govorio je i o slavlju svetkovine Rođenja Gospodinovog u Betlehemu. „Zaista je posebno slaviti Božić u mjestu Isusovog rođenja. Milost je što je Sveta Stolica odobrila u liturgiji i navještaju Evanđelja govoriti hic – ovdje…se rodio, umro, uskrsnuo itd., a posebno je i jer se slavi stotinu misa na stotinu različitih jezika. Nadam se da će i ove godine biti tako“, rekao je te pozvao slušatelje Hrvatskoga katoličkog radija na post i molitvu za mir te im poželio obilje Božjeg blagoslova.