Odluku o dodjeli odlikovanja viteza Reda sv. Grgura Velikoga Ivanu Milotiću papa Franjo donio je 11. kolovoza ove godine, ali vijest je objavljena tek nedavno.

“Riječ je o odlikovanju koje dodjeljuje Sveti Otac osobno kao čelnik Reda sv. Grgura Velikog. Riječ je o redu koji postoji već 180 godina i predstavlja rijetko i državno odlikovanje Svete Stolice. Takvo odlikovanje ima težinu, počast, obvezu, ali ono je i autorizacija da je ono što čini onaj kojemu se dodjeljuje, dobro, pravilno i pouzdano. Na neki način to označava da Sveta Stolica i rimski Prvosvećenik koji joj je na čelu to podržava i stoji iza toga. U tom je smislu, riječ o značajnom, rijetkom odlikovanju koje ima načelnu težinu, a, dakako, meni, kao osobi kojoj je dodijeljena, ima autoritativnu, ali moram reći i posebnu, afektivnu vrijednost”, objasnio je prof. Milotić.

Odlikovanje je primio za izniman doprinos u promicanju kanonskopravne znanosti u Republici Hrvatskoj i proučavanje povijesti Crkve u Istri. Na zagrebačkom Pravnom fakultetu njegovim zalaganjem je nakon 73 godine vraćena kanonskopravna skupina predmeta, te je bio prvi nositelj kolegija Kanonsko pravo i hrvatski pravni sustav.

“Pravni fakultet je u vrijeme svog osnivanja imao četiri katedre. Jedna od tih katedri bila je Katedra za kanonsko pravo koja je postojala kontinuirano osam godina, a onda je postala žrtvom jozefinskih reformi. Mi smo obnovili ono što je postojalo prije sedamdesetak godina, a to je da se kanonsko pravo na nekoliko kolegija izučavalo s različitih aspekata u odnosu prema državi i, primjerice, prema ustavnom pravu i tako dalje. Osjetili smo potrebu da studenti moraju poznavati taj golemi sustav kanonskog prava kojega primjenjuje više od milijarde ljudi na ovome svijetu. Riječ je o pravnom poretku koji je univerzalan i koji dolazi, pogotovo u hrvatskim okvirima, u doticaj s civilnim pravom i smatrali smo da ga kao tehničku disciplinu neuvjetovanu ikakvim svjetonazorskim ili religijskim čimbenicima, treba predočiti studentu i da mu se, ako uči o različitim pravnim poredcima tijekom povijesti i komparativno u suvremenosti, tako velik pravni poredak koji je u Republici Hrvatskoj čest, svakako predstavi na odgovarajući način. To je bila osnovna ideja vodilja prilikom uvođenja tog predmeta”, istaknuo je prof. Milotić.

O vrijednostima kanonskopravnog kolegija i interesu za njega, rekao je da mu studenti ponekad priđu i podijele s njime da unatoč tome što nemaju veze s Crkvom “žele rado poslušati taj predmet jer je tehnički koncipiran te kao nešto što iole ozbiljniji pravnik mora znati radi svojega kredibiliteta, opće kulture, ali i vrlo praktičnih pitanja koja su baš u našem hrvatskom ambijentu u odnosu Crkve i države pojavljuju gotovo svakodnevno”.

Što se tiče drugog razloga za dodjelu odlikovanja, prof. Milotić je istaknuo da se u govoru o Istri stavlja naglasak na činjenice. “Ono čime se bavim zajedno sa skupinom ljudi oko mene je ponajprije afirmacija činjenica bez ikakvih kvalifikacija i tumačenja, iskrivljavanja i tumačenja činjenica neovisno kome idu ili ne idu u prilog. U ovome trenutku pripremamo ediciju o vlč. Boži Milanoviću, uistinu važnom svećeniku i političaru koji je bitno pridonio granicama Republike Hrvatske kakve su danas poznate. U tom smislu, nastojimo, nakon što su stvorene pretpostavke i nekoliko desetljeća postojanja Republike Hrvatske, trezveno, objektivno, pošteno sagledati odlučne činjenice o povijesti Istre i u tom kontekstu trudimo se prikazati stvari onakve kakve jesu.” Dodao je da mu je iznimno drago da je Sveti Otac prepoznao te napore.

Prof. Milotić odlikovanje će primiti na blagdan sv. Maura, 21. studenoga u Poreču, što mu, kako je rekao, “predstavlja posebno zadovoljstvo i čast” jer će se tim povodom priznanja dodijeliti i drugim vjernicima sa zaslugama u župnom i biskupijskom radu. “To me posebno veseli”, istaknuo je.

“Odlikovanje koje mi je dodijeljeno dodjeljuje se iznimno rijetko i rijetkim pojedincima. Kada sam za to čuo i proučio kome je dodijeljeno, osjetio sam strahopoštovanje. Prvo sam se upitao udovoljavam li ja standardima i kriterijima svojim ponašanjem, znanstvenim radom, stavovima pa čak i svjetonazorom da bih mogao biti nositelj tog odlikovanja. Tada mi je rečeno da se to odlikovanje dodjeljuje laicima kao najviši rang odlikovanja koje može dobiti laik koji nije državni poglavar i ne nameće posebne obveze već je smisao odlikovanja priznanje i pokrivanje autoritetom rimskog Prvosvećenika i Svete Stolice djelatnosti tog pojedinca”, naglasio je prof. Milotić.

Govoreći o ulozi Crkve, rekao je da “Crkva treba pomoći ljudima na sve načine, pogotovo najranjivijima. Uloga Crkve tijekom povijesti ogledala se u edukativnom procesu, pritom mislim na školstvo, i smatram da tu ulogu treba dodatno afirmirati, od gradnje vrtića, do osnivanja kvalitetnih osnovnih i srednjih škola te fakulteta gdje će se ponajprije vršiti pravilna i poštena selekcija intelektualaca. Drugo, golemo područje na kojem Crkva može napraviti dodatne napore je stipendiranje. Biskupi Dobrila i Strossmayer su sirotinji omogućavali da bude prepoznata i da isključivo na temelju svojeg intelekta i rada dospije na najviše pozicije. Bio je to put i biskupa Dobrile koji je iz jedne vrlo siromašne obitelji, bio prepoznat kao intelektualac i dospio na najviše crkvene časti. Svi moramo raditi na tome da pružimo materijalnu sigurnost studentima, moramo im pružiti odgovarajući intelektualni ambijent i osigurati da se prepoznaju najmarljiviji, da se istaknu i da se takvim pojedincima omogući da izgrađuju ovo društvo”, poručio je prof. Milotić.

Ivan Milotić aktivan je u Porečkoj i Pulskoj biskupiji, ali i u Hrvatskoj biskupskoj konferenciji (HBK) u kojoj je član različitih komisija i vijeća. Član je i tajnik Pravne komisije HBK, supredsjedatelj mješovite komisije Republike Hrvatske i HBK za pravna pitanja, član Ekonomskog vijeća HBK, a također i pravni savjetnik Pravne komisije biskupskih konferencija Europske unije. Pokretač je i voditelj međunarodnoga pravnog (civilističkog i kanonističkog) i povijesnog znanstvenog skupa Motovunski kolokvij, a svojim radovima dao je doprinos poznavanju povijesti, kulture i Crkve u Istri.

Govoreći o odnosu Crkve i države, istaknuo je dinamičnost u tim odnosima. Naglasio je da ta dva sustava “dolaze u u doticaj, ponekad se prožimlju, ali ključ je da su to ipak dva institucijski međusobno odvojena poretka i to treba poštivati za zdravlje države, ali i zdravlje Crkve. Odnosi između Republike Hrvatske i Crkve su funkcionalni. Oni se stalno poboljšavaju. Prostora za napredak ima mnogo, ali treba biti pošten i reći da je mnogo toga i postignuto. Imamo obvezu, i država i mi kao Crkva da svim imaju jednake prilike. Pozvani smo da pružimo najranjivijima jednake prilike i vjerujem da će se u tom dodirivanju Crkve i države postići nogo dobra, jer na kraju krajeva, adresat je i u Crkvi i u državi uvijek – pojedinac”, zaključio je prof. Milotić.