Župno molitveno zajedništvo uz svjedočenje pojedinaca o vlastitu obraćenju i životu u Cenacolu, potaknuo je u listopadu 2022. godine vlč. Ivan Jurić, retfalački župnik i Cenacolov duhovnik, te je održan treći susret sa župljanima u kojemu su momci s duhovnikom Jurićem predmolili krunicu i predvodili župno klanjanje četvrtkom pred Presvetim. Na početku mise predslavitelj Jurić je podsjetio na psalam (139, 23-24) koji spominje put pogubni i pobunu te razložio: „Ići putem pogubnim je vrlo opasno. Onaj koji ide putem pogubnim nije zadovoljan i sretan čovjek; nalazi se na krivom putu, upropaštava sebe, a vjerojatno i druge, svoju okolinu. Ovdje su prisutni članovi zajednice Cenacolo koji žive prirodnim načinom života u kojemu ih Zajednica uči: da se međusobno poštuju, da ne psuju i, ako se ponekad naljute da se ne tuku, tako se ne rješavaju problemi; da mole i kaju se za svoje grijehe; da iskreno jedan drugome govore i svoje poteškoće, pomažu jedan drugomu. Najnormalnije ih Zajednica uči samoodgajanju i vodi na čisti put bez zla i bez grijeha. A jedino ih može spasiti Bog! To je spoznaja svih onih koji su u Zajednici i oko Zajednice. Bog pruža ruku, njega trebamo i u njemu je naša snaga.“ Nadalje je razložio kako vjernici koji su „došli u crkvu moliti u svom srcu imaju odgovornost za ovaj svijet i žele zajedno moliti, pomagati i spasiti i ono što je izgubljeno vratiti.“ Duhovnik Jurić je pozvao, kako je kazao, jednoga od izgubljenih ljudi, nadprosječnog Giancarla, poliglota koji govori sedam jezika, ima ženu i djecu i liječi se u Cenacolu, upitavši ga što nosi u svojemu srcu? Prisutni su poslušali svjedočenje o zlu koje je Giancarlo živio u starom životu i putu oslobođenja iz tame droge, zla i kriminala; o liječenju molitvom, Božjom riječju, radom i poniznošću te o novom životu s Isusom i prijateljima u Zajednici te kako danas „potpuno prepušten Božjoj volji i milosrđu traži oprost i vidi Isusa u čovjeku.“

Na misi su u molitvi vjernika članovi Cenacola prikazali zahvalnost i prošnje Bogu „da svi ustrajemo na putu vjernosti svetomu“ te je naposljetku mise predslavitelj uz završni blagoslov zaključio: „Zarobljenost zlom grijeha prepreka je slobodi te smo često i mi zarobljeni u svojoj zloći, iako u sebi mislimo kako smo jako dobri. Molimo da nas nebo izvede u slobodu i u euharistijskom klanjanju te ponesimo blagoslov.“