Zvonko Jambrešić

Zvonko Jambrešić istaknuo je da je Udruga samo sredstvo pomoću kojeg dolaze do ljudi u potrebi. Bez udruge ne bi mogli ostvariti tu razinu komunikacije i povjerenja te postaviti pitanje osobi s druge strane: “Kako ti mogu pomoći?”

Naglasio je i da se nikada ne smije zaboraviti duhovni smisao njihovog rada i poslanja, a to je dolazak Kristu. Članovi Udruge dva puta tjedno susreću se s beskućnicima u njihovim domovima: na klupama, u parkovima ili vagonima, kontejnerima ili napuštenim dijelovima zgrada. Želja im s njima živjeti zajedništvo u Kristu i krenuti na put društvenog osamostaljenja.

“Njima je najpotrebnija blizina čovjeka. Mnogi od njih nemaju dokumente, a statusi u državi su im neidentificirani. Kako bismo im navijestili Krista, prvo im moramo pružiti ljubav kroz djela i svoju blizinu i tek onda riječima propovijedati o Isusu… Ja njima ništa ne nosim osim hrane, a oni mene uče strpljivosti, poniznosti, ljubavi i prihvaćanju. Za ovaj Božić zbog epidemije nećemo ih moći ugostiti na način kako bi htjeli, stoga ćemo ih nahraniti na ulici, provesti vrijeme s njima i podijeliti im poklon pakete koje su pripremila djeca u vrtićima.”

p. Mijo Nikić

Pater Mijo Nikić dobro je upoznat s posljedicama koje su proizveli potres i pandemija u glavnom gradu Republike Hrvatske. Neumorno ponavlja u svojem radu s potrebitima da višak iz naše svakodnevice ne pripada nama već onima koji nemaju ništa. Istaknuo je da takav stav nije samo kršćanski nego i općeljudski, i da zato treba raditi na svojem srcu da bi kroz obraćenje u drugima prepoznalo brata, a onda i samog Isusa.

“Isus je rekao da će posljednji biti prvi u njegovom kraljevstvu. Zato kažem: blago onima koji njima (zadnjima) pomažu. Kakvu li će samo prednost imati pred ostalima na Sudnji dan kad svi koji žive s teškoćama zablistaju u Kraljevstvu nebeskom i krenu zagovarati spasenje onih koji su im za zemaljskog života pomagali.”

Miron Perić

Miron Perić doživio je istu promjenu kao volonteri, asistenti i mnogi prijatelji zajednice kada je s namjerom da pomogne potrebitima došao u “Arku-Korablju”. S vremenom je primijetio da oni kojima je došao pružiti pomoć mijenjaju njegovo srce i uče ga ljudskosti. Rezultat takve povezanosti je stvarnost u kojoj više ne zna tko je od njih osoba s teškoćama. Jer i jedni i drugi su tu da pruže ruku prijateljstva i pomoći svojem bratu i prijatelju.

“Naša zajednica jako se raduje slavljima. Jedni preferiraju sv. Nikolu, a drugi Božić. No, i jedni i drugi sudjeluju u svim pripremama koje organiziramo. U tjednu pred Isusov rođendan imat ćemo duhovnu obnovu koja se većinski odvija online. Veliki dio naše pripreme je oživljavanje evanđelja uz pomoć našeg duhovnika fra Darka. Nestrpljenje je prisutno i kod mene jer jedva iščekujem vidjeti njihovo uprizorenje i kako ćemo to sve izvesti u skladu s epidemiološkim mjerama. U meni su prisutne radost i čežnja.”