Što Crkva čini za osobe s invaliditetom i kako je porasla osjetljivost za ovu temu? Što je središnji problem u dosadašnjem pristupu osoba s invaliditetom? O ovim i drugim pitanjima u emisiji “Argumenti” u četvrtak, 26. listopada 2023., govorili su: Željkica Šemper, predsjednica Pododbora za osobe s invaliditetom Vijeća HBK za laike i povjerenica za pastoral osoba s invaliditetom Sisačke biskupije, vlč. Leonardo Šardi, povjerenik za pastoral osoba s invaliditetom Varaždinske biskupije i doc. dr. sc. Martina Vuk Grgić, sa Sveučilišta u Fribourgu i Hrvatskoga katoličkog sveučilišta. Emisiju je uredila Tanja Maleš.

Polovica ukupnog broja stanovnika Hrvatske izravno se suočava s problematikom osoba s invaliditetom. Crkva je, prema riječima predsjednice Pododbora za osobe s invaliditetom Vijeća HBK za laike, za osobe s invaliditetom oduvijek bila senzibilizirana. Podsjetila je da su, prije demokratskih promjena, osobe s invaliditetom okupljane na razne susrete, organizirana su ljetovanja, a preko Caritasa Zagrebačke nadbiskupije osobe s invaliditetom iz raznih dijelova Hrvatske dolazile su u Zagreb gdje su stanovale i radile. Organiziraniji rad se bilježi unazad desetak godina, a osnovan je i Pododbor za osobe s invaliditetom pri Vijeću HBK za laike. „Bila sam jako ponosna da je Pododbor za osobe s invaliditetom stavljen u Vijeće HBK za laike, ne u socijalu ili u caritas gdje se osobe s invaliditetu inače stavlja, nego tamo gdje su i ostali vjernici. Iako se o osobama s invaliditetom sve češće progovara važno je da se o nama ne govori bez nas”, rekla je Šemper, koja sudjeluje u najvišim krugovima Crkve kada je potrebno prenijeti iskustva.

Naglasila je da na invaliditet ne treba gledati kao teret nego kao na dar koji se može upotrijebiti u Crkvi i u društvu. U osvrtu na svoj rad kao povjerenice za pastoral osoba s invaliditetom Sisačke biskupije istaknula je da ima veliku podršku u biskupu Vladi Košiću i da najviše radi kroz zajednicu „Vjera i svjetlo”. „Nastojimo dolaziti u različite dijelove biskupije i skretati pozornost osobama s invaliditetom da imaju nekoga. Ove godine imali smo hodočašće u Međugorje na kojem su sudjelovale osobe iz svih dijelova biskupije. Ta povezanost osoba jako puno znači. U Sisačkoj biskupiji koja je obnovi nakon potresa nastoji se utjecati na arhitektonske barijere, ali treba raditi i na mentalnim barijerama”, istaknula je.

O tome da je središnji problem u dosadašnjem pristupu osoba s invaliditetom u Crkvi pogled na invaliditet kao kaznu, rezultat pogreške ili izraz blizine Gospodinu, govorila je dr. Vuk Grgić. „Predrasude ili sažalijevanje su mentalne barijere čije je uklanjanje važnije od arhitektonskih barijera. A, kako utjecati na ljude? Moramo se spustiti na razinu gdje nismo mi oni koji su autonomni i koji nemaju ništa zajedničko s osobama s invaliditetom. Nas s osobama s invaliditetom povezuje zajednička ljudskost. Potrebno je prepoznavanje drugoga na razini simetrije, a ne asimetrije da sam ja iznad drugoga. To je već ključ za uspješnu komunikaciju i prihvaćanje. Ključni problem u našem društvu je jedna predrasuda da smo iznad drugoga koja nije temeljena na poštivanju digniteta nego na individualizmu”, rekla je dr. Vuk Grgić. Podsjetila je i na riječi svetoga pape Ivana Pavla II. koji je isticao etiku jakih i etiku slabih. „Moramo se više baviti etikom slabih jer je ona dar Crkvi i prepoznavanje ljudskosti i uključivanja”, istaknula je ova znanstvenica koja, na temelju rada u zajednicama Vjera i svjetlo te u Arci, smatra da je teoriju potrebno mijenjati kroz iskustvo.

Vlč. Šardi ima iskustvo življenja s osobom s invaliditetom u vlastitom obitelji, a na teološkom studiju se počeo zanimati što sve Crkva čini za osobe s invaliditetom da im prenese vjeri i da ih se uključi u redovni način slavljenja euharistije. „Tu su počela otkrivanja na koji način se može konkretnije i bolje prenijeti Božja riječ. Postoje povjerenstva po biskupijama, a tu su i primjeri karitativnog djelovanja brojnih pojedinaca koji su pokušavali ali i dalje rade na tome da osobe s invaliditetom ne budu objekti, nego subjekti zajednice. Za mene su gluhe osobe imale presudnu ulogu za uspostavljanje pastorala. Vidio sam njihovu reakciju kada sam podijelio blagoslov na znakovnom jeziku. Bilo mi je bitno da se izbjegne prigodni i da se krene sa sustavnim pastoralnim radom, da ih se i dalje prati u njihovom rastu u vjeri zajedno s njihovim obiteljima”, rekao je povjerenik za pastoral osoba s invaliditetom Varaždinske biskupije.

Primijetio je da su promjene unutar Crkve, od Dikasterija za laike, obitelj i život, Pododbora za osobe s invaliditetom pri Vijeću HBK za laike, do povjerenstava pri biskupijama, najbolji put u promjeni svijesti o osobama s invaliditetom u Crkvi. „Lijepo je čuti i od samoga Pape kako se govori o osobama s invaliditetom. Zadnjih godina dobivamo jake poruke od samoga Svetoga Oca za Međunarodni dan osoba s invaliditetom, o inkluziji, o aktivnom sudjelovanju, o Crkvi u kojoj invalidne osobe trebaju gledati svoj dom”, rekao je vlč. Šardi koji je otkrio da su sva njegova saznanja došla van teološkog studija. Naglasio je da na teološkim učilištima ima prostora da se rad s osobama s invaliditetom stavi kao nešto obavezno. „Da bismo mogli pristupiti osobama s invaliditetom trebamo ih razumjeti. Važno je ući u taj doticaj. Smatram da ne bi smjelo proći pet godina formacije a da svaki kandidat za svećeništvo i redovništvo ne bude u konkretnom susretu i da ne provede neko vrijeme s osobama s različitim invaliditetom. Vidim da kada radimo s mladima jedan oblik senzibilizacije da su u početku u strahu, ali se otvore kada im maknemo mentalne barijere i kada s njima ostvare susret”, rekao je vlč. Šardi.