Argumenti HKR-a o sudjelovanju osoba s invaliditetom u životu Crkve

Kako prepoznati darove Duha Svetoga i upotrijebiti ih za sudjelovanje u životu Crkve? Tko svećenike tijekom formacije sprema za rad s osobama s invaliditetom i vrednovanje njihove različitosti? Neka su od pitanja na koja su odgovori traženi u emisiji u kojoj su sudjelovali: Antea Katić, magistra farmacije i majka petero djece, dobitnica nagrade “Ponos Hrvatske” i urednica emisije “Od trnja do zvijezda” na Radio Mariji, Mirko Hrkač, predsjednik Zaklade “Čujem, vjerujem, vidim” i vlč. Dragutin Goričanec, povjerenik za pastoral osoba s invaliditetom Zagrebačke nadbiskupije i predsjednik Humanitarne udruge „Job“. Emisiju je uredila i vodila Tanja Maleš.

Bog poučava srce koje je spremno učiti, istaknula je Antea Katić dijeleći osobno iskustvo invaliditeta. Nastradala je s 20 godina pod kotačima lokomotive, kada joj je amputirana ruka i noga. „Uvidjela sam da Bog preokreće nevolje na dobro. Gubitak ruke i noge promijenio je moje prioritete i sve sam prepustila Bogu. Što sam starija otkrivam zašto je baš tako moralo biti. Moj veliki ego ne bi se mogao slomiti na druge načine. Invaliditet je moj križ ali i lako breme”, rekla je Katić, ističući da je ono što je sama proživjela danas pomoć drugima.

Dobitnica nagrade Ponos Hrvatske 20 godina vodi emisiju “Od trnja do zvijezda” na Radio Mariji, za koju kaže da joj dobro dođe. „Ne znam kako bi moj duhovni rast išao naprijed bez emisije. Nekako mi se najviše čini da rastem u mudrosti. Vidim da Bog poučava srce koje je otvoreno za učenje.” U osvrtu na prihvaćenost u župi ističe da nikada nije imala problema. „Crkva mi je bila majka i tješiteljica. Crkva iz inozemstva pomagala mi je kako bih mogla imati bolje proteze. Za vrijeme mog boravka u bolnici bilo je svećenika koji su me svakodnevno posjećivali, a kako je bilo božićno vrijeme dolazili su iz župe pjevati božićne pjesme. Što se tiče otvorenosti župe, mislim da se razvija simbiotski odnos između osoba s invaliditetom koji će rasti u poniznosti prihvaćajući pomoć drugih koji će opet rasti u milosti kroz pruženu pomoć.”

Dijeleći svoju priču o invaliditetu Mirko Hrkač istaknuo je da ne poznaje život bez križa. „U petoj godini života obolio sam od dijabetesa, a u 29. godini života, kao posljedica dijabetesa, ostao sam bez vida. Bio je to veliki šok kada je morao stati moj aktivan život. Međutim, okrenuo sam se molitvi Gospi. Otišao sam u Međugorje i to me je iskustvo potaknulo da pitam Boga što on hoće od mene.”

Inspiraciju za pokretanje Zaklade Hrkač je dobio slušajući Bibliju koju je imao snimljenu na kazetama. „Ja sam matematički tip. Ovo što radim bilo je prihvaćanje Božje volje za moj život. Prošao sam obuku hodanja sa štapom i započeo s prilagodbom literature za osobe koje su izgubile vid. Uz razne vidove pomoći koje Zaklada nudi, osiguravamo mladima hodočašće jer vole biti poput ostalih i ne smeta im njihov invaliditet. Žele upoznavati druge mlade, a na putovanjima svaka osoba ima asistenta.”

Naglašavajući za sebe da je ustrajan i da je to jedini put u današnjem svijetu da se nešto ostvari, rekao je da na ustrajnost nastoji poticati mlade osobe s invaliditetom. „Potičem ih da se obrazuju. Svi žele raditi. Žele biti dio društva. Žele biti ravnopravni unatoč invaliditetu s kojim se nose. Znam što znači ne moći vidjeti. Pokušavam institucijama ukazati na potrebe osoba s invaliditetom jer je svaka specifična u svojim potrebama. Jednostavno morate ići i poticati druge da nešto rade”, rekao je predsjednik Zaklade „Čujem, vjerujem, vidim“ koja je do sada proizvela više od 800 zvučnih i digitalnih knjiga namijenjenih slijepim i drugim osobama koje ne mogu koristiti standardni tisak. Uz ostalo, digitalizirala je nekoliko stotina tiskanih stručnih i drugih knjiga koje su slijepim osobama potrebne u formalnom i neformalnom obrazovanju.

Vlč. Goričanec, koji je o radu s osobama s invaliditetom učio u životnoj školi, istaknuo je da mu je želja da svaka biskupija u Hrvatskoj ima autobus prilagođen osobama s invaliditetom. „Od osoba s invaliditetom sam mnogo naučio. Primijetio sam da je to naše ogromno duhovno blago. Kada im se pomogne da osmisle svoje križeve nastaju veliki plodovi. Poticao sam ih i potičem i dalje da uz molitve svoj životni križ namijene za osobe koje su na rubu društva poput beskućnika, ovisnika, osoba u paklu prostitucije, zatvorenike… Sada već imamo iskustva da se na svim tim područjima događaju prekrasne stvari.”

Njegovo veliko srce za osobe s invaliditetom poticalo ga je da položi vozački ispit za vožnju autobusa prilagođenog za osobe s invaliditetom. Nastoji ih okupljati u Završju gdje djeluje u župi. Trenutno je ondje u tijeku priprema terena za malo duhovno naselje u suradnji s Hrvatskim Caritasom. Veseli ga što su ga odgojitelji bogoslova angažirali oko senzibiliziranja budućih svećenika za osobe s invaliditetom. „Budućim svećenicima nastojim približiti svoje djelovanje. Nastojim ih oduševiti svojim svjedočanstvom kako su me osobe s invaliditetom promijenile na bolje. Vidim da ima volje da se uključe”, rekao je vlč. Goričanec.