U emisiji su gostovale Marta Divjak iz inicijative “Moramo vam nešto reći”, predsjednica Udruge za potporu posvajanju “Adopta” Andrea Turčin i predsjednica Udruge “U ime obitelji” Željka Markić. Gošće su ponudile odgovore na pitanja: Je li biološka obitelj zaista jamstvo sreće svakog djeteta? Što je zaista interes djeteta? Kako stvoriti emocionalnu vezu, mir, stabilnost ako je dijete stalno u fazi čekanja i poboljšanja uvjeta u biološkoj obitelji? Postoje li roditelji kojima su djeca „izvor prihoda” te žive na račun dječjeg doplatka i socijalne pomoći? Mijenja li se sustav pod pritiskom javnosti, medija i građanskih inicijativa umjesto na poticaj struke? Žele li djeca iz udomiteljskih obitelji biti posvojena?

Željka Markić istaknula je da sustav nedovoljno dobro funkcionira. “Svako dijete je odgovornost sustava koji je dužan brinuti se o njima, a onda svih nas kao društva. Mi trenutno imamo oko 3500 djece u domovima. Ta djeca nemaju ono što drugi imaju. Ona isto imaju pravo na ljubav, brigu i poštovanje. Nemamo dovoljno dobar zakon za udomiteljstvo i nadzor. Udomitelji traže veći nadzor i potporu od sustava. Ne može biti da se dijete u slučaju nasilja ostavlja u primarnoj obitelji koja ga zlostavlja. Ne može biti da se dvoje djece izuzme iz zlostavljačkih obitelji, a jedno se ostavi. Isto tako, ne može biti da se primarnim roditeljima sudi na sudu zbog zlostavljanja, a da se djeca ne izuzimaju. Događa se da su socijalni radnici preopterećeni, nisu dobro opremljeni niti plaćeni te imaju velik broj zaduženja i nisu specijalizirani. Najviše je odgovoran sustav i oni koji ga vode jer to ne čine na dovoljno dobar način”, ustvrdila je.

“Paradoks je da sustav sam, odnosno Ministarstvo i ministar nisu ti koji daju inicijativu. Oni imaju na raspolaganju razne inicijative. Imamo Forum udomitelja koji mjesecima nije mogao dobiti sastanak s ministrom, imamo eksperte koji se bave siromaštvom, profesore, ali i Katoličku Crkvu. Izostaje kontinuirano vođenje i struktura, bez obzira tko je na vlasti”, istaknula je Markić.

Andrea Turčin

Andrea Turčin istaknula je pak da se udruga Adopta tom temom bavi deset godina. “Godinama ukazujemo da sustav ne funkcionira i da se odluke o pitanju djece ne donose dovoljno brzo. Ukazujemo na reforme koje je potrebno napraviti. Naravno da dijete u domu pati, pogotovo ako ga selimo iz udomiteljske obitelji u primarnu, pa iz primarne u dom i tako dalje. Djeca nisu koferi i ne može ih se tako tretirati i seliti. Ona na tom putu skupljaju gomilu trauma i kad dijete jednom dođe u obitelj nosi sa sobom traume i nepovjerenje prema ljudima jer su ga mnogo puta iznevjerili. Zaostaje u razvoju jer su za dijete prve tri godine razvoja najvažnije. Teško je oporaviti dijete. Teško je izliječiti njegove emocionalne rane, ali osim toga dijete ima kognitivne zastoje u razvoju te problema u učenju, a većina djece dobije i ADHD ili druge oblike tog toksičnog stresa i teško im je prolaziti kroz život. Najbolje za dijete je brzo nalaženje rješenja, a ne da ono godinama kola po sustavu. Koja god da se odluka donosi, treba biti donesena brzo i, naravno, najbolja za dijete”, rekla je.

Marta Divjak

Marta Divjak u javnost je izišla sa svojom osobnom životnom pričom. “Dogodilo se nešto tragično i dijete je izgubilo život. Osobno mislim da će zbog pritiska doći do rješenja. Iskreno se nadam da će pod pritiskom medija doći do rješenja. Imala sam sreće da sam relativno brzo posvojena. Moji biološki roditelji su se odrekli svojih prava pa sam imala više sreće od ostalih jer sam brzo izišla iz sustava. Bila sam dvije godine dio sustava, bila sam udomljena. Privremeni smještaji skoro nikad nisu privremeni. Ima jako mnogo problema. Vladajući su pokazali interes, ali nadamo se najboljem i da će napokon prioritete postaviti kako trebaju biti. Mislim da su shvatili prvenstveno kao ljudi koji su problemi i da bi im to trebao biti prioritet. Vrijeme je da se nakon dvadeset godina nešto promijeni. Stvarno se nadam da su shvatili problem. Ovo nije prvi put da se dogodila tragedija i nadam se da će se smanjiti šanse za takve tragedije. Nažalost, ne može se uvijek sve spriječiti, ali mogu se smanjiti šanse. Biološka obitelj nije idealna za svako dijete. Prije svega treba vidjeti o kakvim se roditeljima radi, pogotovo ako ima nasilja. Materijalno ne odgaja dijete, materijalno ne daje potpotu djetetu, materijalno nije relevantno. Uzalud je to materijalno ako se dijete nije ljubilo, pazilo i mazilo”, rekla je.

Nadovezala se predsjednica udruge “Adopta”. “Svako dijete želi prije svega ljubav te da bude maženo i paženo. Prije svega traži nekoga kome će pripadati. Istraživanje koje smo proveli pokazalo je da djeca vrlo malo znaju razlike između udomiteljstva i posvojenja, odnosno informaciju o tome ne dobivaju na adekvatan način. Nemaju osobe s kojom bi mogla o tome razgovarati. Većina te djece svoju socijalnu radnicu vidi jednom godišnje ili ju ne vidi nikada. Ne doživljajvaju ju kao osobu koja se brine za njih. Problem je sustava što socijalni radnik ne može kvalitetno voditi razgovor i posjećivati djecu, ako ima stotine takve djece i stotine različitih obitelji i problema. Djeca žele obitelj i mi im kao društvo trebamo to omogućiti. Posvojiteljske obitelji silno se trude da bi nadoknadile sve to što su djeca proživjela u najranijoj dobi, što u emocionalnom što u bilo kojem drugom smislu. Posvojenje jest jedno od boljih rješenja za dijete – to je trajno rješenje. Udomiteljstvo je socijalna usluga – netko se određeno vrijeme brine za dijete u najboljem slučaju do njegove 18 godine i kasnije je dijete prepušteno samo sebi. To dijete nema nekoga tko će cijeli život biti uz njega i biti mu podrška, potpora i graditi cijeli život”, rekla je.

Marta Divjak naglasila je da je ogromna razlika između djeteta koje odrasta u obitelji i djeteta koje odrasta u domu ili u drugačijem sustavu.

Željka Markić

Željka Markić upozorila je da je ono što se dogodilo u posljednjih tjedan dana potpomoglo izokretanju priče o obitelji. “Svi se slažemo da biološka obitelj koja zlostavlja dijete nije dobra za dijete, ali istovremeno trebamo reći da obitelj koja funkcionira jest najidealnija za podizanje djeteta. Upravo je obitelj oca, majke i djece najbolja za razvoj djece. Djeci treba što prije osigurati odlazak u obitelj i isključenje iz sustava”, rekla je.

Andrea Turčin još jednom je potvrdila da sustav ne funkcionira. “Biološka obitelj jest na prvom mjestu, ali ne uvijek i ne za svako dijete. Mi smo biološkoj obitelji oduzeli dijete i rekli da se mora popraviti, ali sustav nema podršku za takve obitelji. Te obitelji se ne vode i ne daje im se nikakva podrška. Interes djeteta mora biti iznad interesa obitelji”, upozorila je.

“Ne postoji psihološka potpora. Kad sam posvojena, roditelji se poslije nisu nikome mogli obratiti. Ista stvar događa se kada se dijete oduzme biološkim roditeljima – nitko ne pomaže toj obitelji, nitko s njima ne radi i ne razgovara. Jako je licimjerno od naroda da se mnogo ljudi sada dignulo, a tijekom godina i godina nije se razmišljalo o toj djeci, mediji pogotovo. Mediji u tomu imaju veliku ulogu. Zar je dijete trebalo umrijeti da se mi sjetimo djece koja nemaju odgovarajuću posvojiteljsku skrb, ali i udomljene djece, kao i one posvojene na kojima postoji stigma jer roditelji s njima ne razgovaraju” upitala je Marta Divjak.

Andrea Turčin upozorila je da ne postoji potpora ni biološkim roditeljima, kao ni udomiteljima i posvojiteljima. Posvojitelji su isto samo ljudi i nemaju stručna znanja, psihološka i logopedska. Društvo očekuje da od onog trenutka kada je dijete posvojeno profunkcionira u roku od tri mjeseca. Postoji velika doza nerazumijevanja. Ta djeca imaju nagon za preživljavanjem jer nisu u početku stigli razvijati svoja društvena ponašanja”, rekla je.

“Zakon o posvojiteljstvu i udomiteljstvu je loš. Udomljavanje je problematično pogotovo u gradovima gdje je teško osigurati stambenu sigurnost. Ima i onih bioloških roditelja kojima su djeca izvor zarade i žive od socijalnog doplatka”, istaknula je Željka Markić.

Gošće su na kraju zaključile da “sustav nitko ne kontrolira” te da je “previše roditelja koji čekaju na jedno dijete, a s druge strane ima djece koju ne žele posvojiti”. “No, – poručile su – svakom djetetu treba pružiti priliku.”