Argumenti HKR-a: „Ugovorom se Caritasu jamči neovisnost o promjenama političkih opcija“

Državna tajnica u Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Marija Pletikosa pojasnila je važnost Ugovora. “Ovaj Ugovor o Caritasu u Republici Hrvatskoj je Provedbeni ugovor međunarodnog ugovora sklopljenoga između Svete Stolice i Republike Hrvatske. Njime se Caritasu jamči neovisnost o trenutnim politikama, političkim opcijama i promjenjivim zakonskim propisima, a djelatnost će se provoditi u skladu s pozitivnim propisima Republike Hrvatske. Posebice ističem važnost odredbi ovoga Ugovora koji se odnose na humanitarnu i razvojnu pomoć u inozemstvu. Hrvatski Caritas, kako u nacionalnim krizama, tako i u krizama u inozemstvu, postaje važan kanal za žurnu distribuciju i pružanje humanitarne pomoći u suradnji s bilo kojom organizacijom koja ima jednake ciljeve i potiče humanost u najširem smislu.”

Ugovorom je osigurana kontinuirana godišnja isplata jednokratne novčane pomoći u iznosu od 15 milijuna kuna Hrvatskom Caritasu iz državnog proračuna, a u svrhu obavljanja karitativne i socijalne djelatnosti čiji su korisnici posebno ranjive i ugrožene skupine osoba. “Sastanci radne skupine su od travnja 2021. održavani barem jednom tjedno te je Ugovor zahtjevan, ali i je njime napravljen sjajan posao. Ponosni smo i zadovoljni odrađenim”, zaključila je Pletikosa.

Izv. prof. dr. Ivan Milotić s Pravnog fakulteta i Fakulteta hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu je kao član uže radne skupine koja je pripremala Ugovor potvrdio da “on cilja na ljude na marginama”. “Ugovor je adresiran na uistinu najpotrebnije i najsiromašnije i taj njegov cilj uvijek treba sagledati u cjelini. Tih 15 milijuna kuna je samo jedan detalj. Međutim, treba biti realan i priznati da taj ugovor ima i imovinsku i neimovinsku težinu koja je, u svojim drugim dijelovima, izraženija od tih 15 milijuna kuna. Ono što je posebno važno, ovim ugovorom, je uređivanje statusa. Mi rješavamo i neka druga pitanja u energetskim krizama. Primjerice, odsad će sve karitativne ustanove Caritasa, ali i oni čimbenici koji faktički obavljaju sadržaj djelatnosti koje mi nazivamo Caritas, biti u režimu kućanstva”, najavio je profesor Milotić.

Zamjenica ravnatelja Hrvatskog Caritasa mr. sc. Suzana Borko naglasila je da župni Caritasi cijele godine djeluju u više od 80% župa u Hrvatskoj i svakako ima kapacitet jako brzo doći do svih u potrebi. U emisiji je spomenuto i da je Ugovor nastao međuresorskom suradnjom čak 12 ministarstava, ali i da mu je prethodila petogodišnja analitička priprema. “Međutim, mi i dalje učimo kako bismo najbolje mogli pomoći svima koji pomoć trebaju”, dodala je mr. sc. Borko.

Profesor Milotić je podsjetio da ovaj Ugovor nije ni povlastica Katoličkoj Crkvi ni diskriminacija drugih ustanova. Kako je rekao, prije početka radne skupine postavljeno je glavno pitanje: “Ima li organizacija Caritasa i svi čimbenici koji se na nju nadovezuju mogućnost ostvariti poslanje preko kojega se ostvaruje ustavno načelo da je Republika Hrvatska socijalna država? U Republici Hrvatskoj trenutno djeluje oko tisuću, možda i više, župnih Caritasa, a to su tisuće i tisuće volontera. Republika Hrvatska prepoznaje očitu činjenicu da Caritas dopire tamo gdje nijedan državni ili kakav javnopravni institucionalni sustav ne može doprijeti. Država je jednostavno vrednovala ulogu Caritasa. Da je riječ o povlastici – nije. Da je riječ o diskriminaciji – nije. Ovdje je uistinu riječ o priznanju realnosti i vrednovanja takve uloge Caritasa, ne samo u suvremenoj hrvatskoj državi, nego i kroz povijest, a Caritas čini samu intimu Crkve”, upozorio je profesor Milotić.

Dodao je da se pripremi Ugovora pristupilo analitički te da su prepoznata posebno osjetljiva područja. Primjerice, pučke kuhinje i slični subjekti više neće plaćati cijenu plina za poduzetništvo, već za kućanstva. “Usto, Hrvatski Caritas sada će biti središnja ustanova za distribuiranje distribucije imovine koja se posredstvom Robnih zaliha adresira na potrebite. Time se želi uspostaviti ravnomjernost i pravednost podjele, tako da osoba u potrebi u baš svakom dijelu domovine ima jednak položaj i da se stvari kanaliziraju kroz središnje ustanove. Posebno je važno interventno djelovanje u teškim situacijama kojima, nažalost, u suvremenoj Hrvatskoj često svjedočimo. To je, primjerice, bio slučaj s kontejnerima kojima se olakšala nevolja ljudima u Petrinji i krajevima pogođenima potresom. Oni su omogućili da se u vrlo kratkom vremenu, uz koordinaciju sa sustavom Civilne zaštite, pribavi što je potrebno i da se posao ne duplira. Zato će predstavnici Caritasa odsad biti uključeni u rad tih stožera, da pomoć u tim ekstremnim situacijama bude najučinkovitija moguća.”

Mr. sc. Borko je potvrdila da se sprema javna objava Ugovora u Narodnim novinama i Glasniku HBK-a, a u pripremi je izvorno tumačenje s oko 150 kartica teksta te upoznavanje stručne i šire javnosti s detaljima Ugovora. Podsjetila je također da je, primjerice, u vrijeme Domovinskog rata Caritas pomogao u zbrinjavanju između 700 i 800 tisuća raseljenih osoba, ali i 14000 djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi. “Osnovane su i donacijske ljekarne ‘Diakonia’, pokrenuti projekti mikrofinanciranja i poticanja socijalnog poduzetništva, a kasnije smo se orijentirali na ulaganje u ljude i njihovo trajno usavršavanje. Caritas se mijenja kako se mijenjaju potrebe, iz rata u poraće, iz elementarnih nepogoda u koronu, pa u ratne sukobe. U svemu nam je od velike pomoći sustav e-Caritasa. Moramo napomenuti da postoji i cijeli niz redovničkih zajednica koje također pokazuju brigu za najpotrebnije te da je motivacija Caritasovih volontera drugačija od ostalih humanitarnih udruga”, naglasila je mr. sc. Borko.

Što se tiče suradnje s državom oko zbrinjavanja ukrajinskih izbjeglica, mr. sc. Borko je napomenula da je Caritas u ovom trenutku dio koordinacija koje predvode različita tijela. “Mi smo tamo samo da bismo pravovremeno dobili određene informacije u kojem smjeru se stvari razvijaju. Napravili smo iskorak prema Ministarstvu rada i socijalne skrbi jer imamo mogućnost, zahvaljujući našim partnerima i tradicionalnim donatorima, učiniti nešto više u brizi za ljude koji dolaze na ovo područje. Ideja je da se oni, zajedno s našim građanima, što prije integriraju u društvo, pa i uključe u tržište rada. U ovim izuzetno teškim, kompleksnim i složenim vremenima pozvani smo na ovom brodu biti zajedno te da se nitko ne osjeća stigmatiziran. Država će, najvjerojatnije, osigurati minimalne naknade za te ljude, a mi se možemo uključiti u sve što je potrebno za njihovu kulturnu, jezičnu i socijalnu integraciju te uključivanje u tržište rada. Pomoći ćemo im ostvariti mogućnost da doprinesu hrvatskom društvu i postanu njegovi jednakopravni članovi, a ne samo korisnici socijalnih naknada. Nadam se da možemo zajedno učiniti više te da će to biti moguće u razdoblju pred nama.

Pletikosa je spomenula da raste potreba za pružanje potrebne pomoći socijalno osjetljivim skupinama stanovništva, čemu smo izrazitije svjedočili nakon potresa u Zagrebu i Banovini te sada, u vrijeme dolaska izbjeglica iz Ukrajine. Govoreći o suradnji Crkve i Caritasa, rekla je da država Caritas, ali i druge humanitarne i karitativne ustanove, prepoznaje kao partnere. “Suradnja države i Crkve je vidljiva putem financiranja pružanja socijalnih usluga namijenjenih djeci bez odgovarajuće roditeljske skrbi, žrtvama nasilja u obitelji, osobama s invaliditetom, starijim osobama i drugim socijalno osjetljivim skupinama koje provodi Hrvatski Caritas, kao i pravne osobe Katoličke Crkve koje su upravo i osnovane za obavljanje socijalnih djelatnosti. Nakon potresa na Banovini svi su nam se stavili na raspolaganje, i udruge i Crveni križ i Caritas, a iz iskustva znamo da se Caritasu uvijek možemo obratiti za djelotvornu pomoć”, zaključila je Pletikosa.

Na pitanje o postupku sisačke gradonačelnice koja je Caritasu zabranila humanitarnu akciju u školama, profesor Milotić je naglasio da svaka država uvijek vodi računa o solidarnosti: “Prilikom potpisivanja Ugovora o Caritasu u Vladi, jedan dobro školovan pravnik rekao je da Republika Hrvatska vodi računa o temeljnom kršćanskom načelu solidarnosti i u tome je čitava poanta. Crkva je nezamisliva bez Caritasa. On čini njezinu bit i intimu, pa i intimu vjeronauka. Ne caritas u smislu organizacije, nego caritas kao uzvišena ljubav, ono što se na grčkom zove agape, ljubav koja je usmjerena na najpotrebnije. Vodeći računa o kršćanskoj solidarnosti, nezamislivo je na bilo koji način ograničavati to iskazivanje solidarnosti u sustavu vjeronauka. Senzibilizacija za Caritas i najpotrebnije među nama čini kako samu nutrinu, intimu Crkve, tako i intimu nastave vjeronauka, i ne samo katoličkog. Ta je problematika jasno uređena ugovorima između Svete Stolice i Republike Hrvatske i provedbenim ugovorima. Usto, Republika Hrvatska je socijalna država koja tendira težiti socijalnoj pravednosti i proces poučavanja djece o vjeronauku pridonosi i razumijevanju kršćanstva, Caritasa, ali i ostvarivanju ustavnih načela Republike Hrvatske. Ograničavati i ulaziti u unutarnju strukturu vjeronauk ili pokušati u bilo kojoj konstelaciji otkinuti od njega Caritas je zapravo besmislica i obezvređivanje osnovnog poslanja Crkve – ljubavi prema bližnjemu. Svi imamo obavezu ne samo provoditi te ugovore u formalnom smislu, nego i senzibilizirati mlađe generacije. I zato, premda ne znam sve činjenice i neću ulaziti u okolnosti slučaja, djeluje mi da se upravo kroz Caritas u vjeronauku ostvaruje partnerstvo države u smislu promicanja socijalne pravde i podučavanja Crkve koje je s time podudarno i koje se ostvaruje na taj način. Prilikom potpisivanja Ugovora o Caritasu u Vladi Republike Hrvatske vrlo je jasno izrečeno da se čitav naš identitet, i Republike Hrvatske i čitavog Zapada, temelji na kršćanskom načelu solidarnosti. Odijeliti socijalni senzibilitet od nastave zapravo je negiranje osnovnih postulata naše zapadne uljudbe”, zaključio je prof. dr. Milotić.