Svetkovina Bezgrešnog začeća BDM bila je povod temi emisije „Argumenti” Hrvatskoga katoličkog radija u ponedjeljak, 7. prosinca. Gostovali su doc. dr. sc. s. Ana Begić, profesorica s Katedre za moralnu teologiju KBF-a u Zagrebu i doc. dr. sc. fra Josip Blažević, provincijal Hrvatske franjevačke provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca.

Uvodno je fra Josip podsjetio na dugu povijest štovanja Bezgrešne u Crkvi. Primjetno je da je anđeo Gabrijel Mariju pozdravio kao Milosti punu, što znači „da je već od svoga začeća ona bila puna milosti, nije imala na sebi nikakve ljage grijeha i to je od samoga početka Crkve bilo priznavano, iako su se u određenim povijesnim razdobljima vodile polemike.” Podsjetio je da je papa Pio IX. 1854. bulom Innefabilis Deus proglasio službeno dogmu Bezgrešnog začeća blažene Djevice Marije. Dogma kaže da je Blažena Djevica Marija u krilu Joakima i Ane začeta bez grijeha: „Redovitim putem došla je na svijet, ali je Bog na nju unaprijed primijenio milost otkupljenja Isusa Krista i ona je u tom smisli najdivniji plod otkupljenja, remek djelo Božjih stvoriteljskih ruku, jer je ostala bez grijeha, i to bez onoga istočnoga u kojemu se svi rađamo, ali i u svakom drugom. U tom smislu mi u njoj promatramo čovjeka kakav je u Božjem promislu odvijeka stvoren, našu izvornu i pravu narav za koju smo svi predodređeni.”

Dok je Marija bez grijeha od začeća, mi ljudi do krštenja nosimo istočni grijeh, a kasnije, zbog grešne naravi, i tijekom života činimo grijehe i suočavamo se s njihovim posljedicama – u odnosu prema Bogu, drugima i prema sebi samima. Grijeh i njegove posljedice pojasnila je profesorica Begić rekavši da je grijeh kompleksna stvarnost koja ima više lica, dimenzija i oblika: „Prema definiciji grijeh je zao čin. Teški grijeh dokida stanje milosti između nas i Gospodina i uvijek ranjava Boga, samoga sebe i bližnjeg. Dakle, mi grijehom ranjavamo i onoga do sebe , našeg bližnjega.” Osvrnula se i na primjetni relativizam u svijetu u odnosu na grijeh ističući kako ljudi nemaju poimanje grešnosti. Na temelju svojega rada s mladima, osvrnula se i na njihovu svijest o grijehu: „Kad radim s mladima, ponekad mi je žao kada vidim nerazumijevanje grijeha i smatram da smo odgovorni mi koji ih trebam proučavati u tome. Danas kao da je tema o grijehu pala u sjenu. Malo se govori o grijehu, ali i o izgradnji čovjeka u kreposti. Danas će vam rijetko tko spomenuti kreposni govor, asketski život. Postoji izreka da grijeh obećava puno, daje malo, a uzima sve. Kada mladi ljudi, koji nemaju poimanje grešnosti, vide da su učinjenim grijehom dobili ništa i nakon toga, ostaju prazni.”

DOC. DR. SC. FRA JOSIP BLAŽEVIĆ

Međutim, iz iskustva ispovijedanja vjernika, fra Josip je izdvojio zapažanje kako u ispovjedaonici susreće osobe koje traže temeljitu ispovijed na što ih je potaklo iskustvo susreta s Bogom, što se razlikuje od ispovijedi iz običaja ili tradicije samo za blagdane. Svećenici su kao ljudi i sami grešnici, te kao takvi razumiju vjernike, a u sakramentu pomirenja oni nisu suci, već službenici Crkve i Isusa Krista: „Jer smo grešni, možemo govoriti iz vlastitog iskustva, i bolje prepoznati problem. Grijeh nije naša narav. To se prilijepilo kao hrđa željezu. To skriva našu istinsku narav i nagrđuje je.” Ispovijed kroz došašće je povlašteno vrijeme kada nas Bog poziva da mu iskažemo zahvalnost zbog toga što nam je grijeh oprostio. Pomirenje s Bogom dijeli se s drugima, jer kao što grijeh ranjava zajednicu, tako je pomirenje ozdravlja: „Ne može se ići k Bogu da se gazi čovjeka. Put do Boga ide po bratu čovjeku, po bližnjem kroz Crkvu, preko ljudi. Ne možemo zaobilaziti ljude.”

“Isus je počeo s naviještanjem Kraljevstva Božjega kao Radosnom vijesti. Kroz povijest smo možda previše naglašavali stvarnost grijeha, pa smo sada došli do pretjeranog govora o Božjem milosrđu, no ono ne isključuje Božju pravednost. To znači da nije dovoljno samo reći: Kajem se, već treba dati i zadovoljštinu. Božje milosrđe nije neka jeftina snižena prodaja praštanja, pa kad izađem iz crkve mogu živjeti i raditi po starome i kako hoću”, istaknuo je fra Josip Blažević.

Jesmo li svjedoci dviju krajnosti govora o grijehu – proglašavanja da je sve grijeh ili pak banaliziranja grijeha – komentirao je fra Josip: „Isus je počeo s naviještanjem Kraljevstva Božjega kao Radosnom vijesti. Kroz povijest smo možda previše naglašavali stvarnost grijeha, pa smo sada došli do pretjeranog govora o Božjem milosrđu. No, ono ne isključuje Božju pravednost. To znači da nije dovoljno samo reći ‘Kajem se’, već treba dati i zadovoljštinu. Božje milosrđe nije neka jeftina snižena prodaja praštanja, pa kad izađem iz crkve mogu živjeti i raditi po starome i kako hoću.” Napravio je zanimljivu usporedbu s aktualnim govorom o virusu: „Virus je prolazni fenomen. On će doći i otići, ali problem je grijeh koji je u pravom smislu pandemija. Suvremeni pravci i trendovi u psihoterapiji nemaju pojam grijeha, već se pokušava opravdati grijeh kao ljudski faktor. Situacija grijeha je nenormalno stanje, ali je proglašeno kao normalno. Svijet nam nameće grijeh kao normalno stanje. Grijeh je nenormalno stanje baš kao i mjere kojih se pridržavamo da bismo zaštitili zdravlje, ali nadamo se da će to prestati. Isto tako na duhovnoj razini nije normalno biti grešnik, makar jesmo u tome stanju, već je normalno da se želimo izboriti za naše prirodno stanje jer u Nebo ne možemo prokrijumčariti ni najmanji grijeh. Ili ćemo se odreći grijeha ili Neba”.

“Krunicom se posvećujemo Mariji, krunicom promišljamo o Marijinom i Kristovom životu i pomoću krunice smo im bliže”, istaknula je sestra Ana Begić.

DOC. DR. SC. S. ANA BEGIĆ

Prof. Begić se osvrnula i na pitanje zadovoljštine za grijeh ponovno koristeći rezultate istraživanja među mladima: „Svi su znali da je grijeh zao čin i odgovorili da se danas izgubio smisao i osjećaj za grijeh, ali njih polovica nije odgovorila da je potrebno izvršiti zadovoljštinu za grijeh. Što se tiče pitanja krivnje, mislim da svatko od nas trebali bismo kompetentno i jasno iznositi istinu o čovjeku bez uljepšavanja priče. Primjerice, jesam li kadra reći svakome čovjeku da je prema Zakoniku kanonskog prava pobačaj zločin i ubojstvo? Ne bih se toga uopće trebala susprezati reći, ali danas dolazimo do situacije da mi koji trebamo naviještati tu istinu stojimo po strani i bojimo se progovoriti.” Spomenula je pokušaj izrade projekta o prizivu savjesti u kojem se susreću s blokiranjem: „Pravo priziva savjesti želi se dokinuti. Koliko se ‘igramo’ i dižemo svoja prava iznad Božjih prava, i tako dođete u društvu do toga da se kaže da se dokida pravo priziva savjesti? To je čovjeku danu, niti jedan autoritet nije iznad glasa savjesti, osim Gospodina Boga.” Pohvalila je liječnike i medicinske sestre koji se u svojem poslu nose s velikim teretom borbe savjesti i birajući glas savjesti, daju veliko svjedočanstvo svima.

Kao što je prije 103 godine Bezgrešna bila temelj borbe sv. Maksimiljana Kolbea i „Vojske Bezgrešne” protiv masona, tako nam je Marija Bezgrešna i danas saveznica, rekao je fra Josip Blažević kao predstavnik franjevaca koji promoviraju štovanje Bezgrešne: “Mislim da nam Marija može i mora biti saveznica kao i svim svecima. Nema sveca koji nije štovao blaženu Djevicu Mariju. Ako smo vjerni Isus Kristu, to je revolucionarno kršćanstvo. Crkva mora biti spremna za progone sve dok se Krist ne vrati, a Krist nas želi naći tamo gdje bi On bio u našem vremenu. To su uglavnom periferije među napuštenima, zapostavljenima, neshvaćenima.”