Putovanje pape Franje u Ujedinjene Arapske Emirate svratilo je pozornost javnosti na kršćansko-islamski dijalog, ali i na pitanje poštivanja vjerskih sloboda. Sveti Otac i veliki imam Sveučilišta Al Azhar Ahmad Al-Tayyib potpisali su Dokument o ljudskom bratstvu, koji će se proučavati na sveučilištima i u školama, a u emisiji je stavljen naglasak na onaj dio koji se odnosi na ljudska prava i vjerske slobode kao i slobodno prakticiranje vjere.

Papa Franjo je u Abu Dhabiju učinio sve što je mogao, i važna je sama činjenica da je Papa prvi puta u tom dijelu muslimanskoga svijeta, rekao je dr. Baloban. Dodao je da poziv imama da se na Bliskom Istoku prigrle kršćanske zajednice treba gledati u puno širem kontekstu svega onoga što se dolje događalo, posebno Deklaracije ljudskom bratstvu za mir u svijetu i zajednički život (što je njezin puni naslov). Podsjetio je kako je Papa, kada se vraćao u Rim, rekao da se Deklaracija pripremala skoro godinu dana. U radu su sudjelovali i teolozi, puno se pripremalo i molilo. Također, je više puta spomenuo da je Deklaracija povezana s Drugim vatikanskim koncilom i dokumentom ‘Dignitatis humanae’ o vjerskoj slobodi iz 1965. godine, koji je temeljni dokument za Katoličku Crkvu na temelju kojega se nakon Koncila sve kasnije počelo događati, bilo da je riječ o ekumenizmu, ili međureligijskom dijalogu. “Možemo reći da je to ugrađeno u tu Deklaraciju o ljudskom bratstvu, što je i Papa rekao, i sada možemo zamisliti da će se o tome učiti na tome sveučilištu, dakle ne samo o muslimanskom, nego i o kršćanskom katoličkom. Ja mislim da je jako značajno da će se o tome dolje čitati, kao i pravima žena. A kakav će utjecaj imati? Mislim da će biti onoliko koliko će muslimani kao vjernici, prihvatiti poziv Pape katolika kao vjernika”, rekao je dr. Baloban.

Govoreći o rješavanju pitanja sigurnosti kršćana u muslimanskim zemljama dr. Baloban je svratio pozornost na govor o suvremenim mučenicima za vjeru. Naime, kršćani su proganjani i ubijani u Africi, Indiji, Pakistanu, Kini, a u novije vrijeme i na Filipinima. Naglasio je da je problem progona kršćana u islamskim zemljama problem i europskih kršćana, gdje političari nijemo promatraju što im se događa. U govoru o zaštiti i poštivanju vjerskih sloboda iznio je tezu – da je vjerska sloboda prije svega pitanje vjere, tek nakon toga pitanje ljudskih prava i politike, koja treba zaštititi svaku vjersku slobodu.

“Vjerska sloboda je prije svega vjersko pitanje zato što istinski vjernik, katolik, protestant, pravoslavac, musliman, židov, ili pripadnik neke druge svjetske religije, može razumjeti zašto treba poštivati drugoga i drukčijega, ne samo u njegovom kulturnom identitetu, nego i u njegovoj vjeri. Za monoteističke religije to bi trebalo biti gotovo samorazumljivo… I u tome kontekstu mislim da bi trebala ići rasprava o zaštiti vjerskih sloboda, a ne isključivo o ljudskim pravima”, rekao je dr. Baloban.

“Mi u Europi ne radimo dobre stvari po pitanju kršćana u drugim zemljama, jer smo izgubili sami sebe”, rekao je Mijić. Primijetio je kako se u političkoj i društvenoj stvarnosti vjerska sloboda spušta na ljestvici ljudskih prava, a primat preuzimaju pitanje roda, seksualnosti, rase itd. “U čišćenju javnoga prostora od svih vjerskih elemenata, posebice kršćanskih, došlo se do toga da se najviše vrednuje ono što nije vjersko. U Europi je dominantan sekularizam kao ideološki konstrukt koji jako nesklono gleda prema bilo kakvom javnom izražavanju vjerskih osjećaja. Naše političke elite ne vrednuju dovoljno vjeru kao takvu, a onda ne mogu ni vjerske slobode. Stoga, pojam vjerske slobode u kontekstu drugih sloboda gubi na snazi samo iz razloga što se vjernicima ne priznaje pravo na njihov specifični pogled na svijet, i na život uvjetovan vjerom, od koje je nerazdvojiv moral”.

“Danas je u Europi dozvoljen samo jedan pogled na ljudska prava, samo jedan pogled na kulturu i društvo. Mi smo sada alternativa tom pogledu, a ne ono što je nekada bilo temelj europskog društva”, naglasio je Mijić.

Iskustva po pitanju jednoglasja o vjerskim slobodama kod različitih vjerskih zajednica podijelio je predsjednik Udruge za vjersku slobodu u Republici Hrvatskoj. Istaknuo je kako je cilj svake religije doprinositi miru u društvu, i to nije teško kada se uzmu u obzir različitosti i zajednički interes. Osvrćući se na stanje po pitanju vjerske slobode u Hrvatskoj mr. Mraz je rekao da kada se govori o tome misli se na govor o pravnom statusu vjerskih zajednica.

“On je pravno uređen, ali ono o čemu se ne razgovara je da li imamo pravo vjerovati ili nevjerovati, da li možemo poštovati onoga koji ne vjeruje, i pitanje je tko utječe i oblikuje društvo. Tu dolazimo do određenih razilaženja i tu trebamo taj javni prostor, koji je dostupan svima, u kojem treba naći način na koji ćemo artikulirati naše stavove da budu prihvaćeni i razumljivi, te da možemo komunicirati s javnosti”.

Predsjednik Udruge za vjersku slobodu u Republici Hrvatskoj naglasio je, uz ostalo, da se u našem društvu procesi sekularizacije i desekularizacije događaju paralelno. Dodao je kako smatra “da u našem društvu nedostaje jednog otvorenog dijaloga s poštovanjem različitih svjetonazora, da uvažavamo da postoji pluralizam svjetonazora”. Uz ostalo je ukazao na potrebu postojanja konstruktivnog dijaloga i prava da svatko izrazi svoje mišljenje, makar ono bilo krivo. U tome je kontekstu spomenuo i iskustva obraćenja javnih osoba, koja se u društvu znaju prihvaćati s prijezirom, ili se takve osobe suočavaju s raznim pritiscima.