Sugovornici HKR-a bili su dr. sc. Zrinjka Stančić, vjeroučiteljica Vinka Horvat i vlč. Leonardo Šardi. Postoji li škola za razumijevanje invaliditeta, odnosno jesu li crkveni pastiri i pastoralni djelatnici osposobljeni da razumiju što je invaliditet te kako se s izazovima suočavaju osobe s invaliditetom? To su neka od pitanja na koje je odgovore dala i umirovljena sveučilišna profesorica Zrinjka Stančić s 40-godišnjom praksom rada na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

Naglasila je da je na području rada s osobama s invaliditetom sve povezano; suradnja, prilagodbe, suradnja s roditeljima djece s teškoćama – da i oni razumiju ishode učenja koje je vjeroučitelj zapisao u godišnjem izvedbenom kurikulu za učenika – utemeljeno doista u jakim stranama, interesima i potrebama svakog učenika.

„I jedna nova dimenzija o kojoj danas možemo govoriti, doista, to je univerzalni dizajn. Dakle, prilagodbe okruženja, prilagodbe materijala koje pripremamo za naše učenika u školi, prilagodbe na koncu i načina komunikacije; bilo putem tiska, bilo putem znakova koje koristimo u radu s učenicima oštećena sluha. To je nešto što je danas sve prisutnije u našoj zajednici i olakšava onda svima zajedno put poučavanja, put učenja i put dijeljenja iskustava“, rekla je dr. Stančić.

Svoje iskustvo izrekla je vjeroučiteljica Vinka Horvat iz Ščitarjeva; i sama osoba s invaliditetom. Rekla je da joj nije problem putovati 30 kilometara do posla ili odgajati svoju djecu i da je nisu zaustavili u studiranju ni savjeti da možda od Crkve neće dobiti mandat, ali da su joj najveći problem one male, naizgled nevažne, stvari – od toga da bi trebala hodati i samo otići do oltara čitati, pomagati ili nešto posluživati.

„Te neke najjednostavnije stvari, za koje čovjek ne bi uopće pomislio da su možda meni teške, te su mi najteže. U učionici radim sve što mogu i nekako se tu osjećam slobodno, jer je to manji krug djece koji su mi poznati, mi smo se međusobno prihvatili i tu nemam problem.“

Ali, rekla je vjeroučiteljica Horvat, jako joj je teško doći za oltar i čitati. „Imam kao prvo jednu nesigurnost u nogama, a ta nesigurnost u nogama, i u rukama, odmah se odražava i na moj način kako bi ja nešto rekla ili čitala. Znači, da bi mogla dobro govoriti, ili čitati, moram biti čvrsto na zemlji, a od mene svi očekuju da ja stojim. I sada, budući da je moja ruka takva kakva je, a kako ću ja to primiti i za što ću se držati, razumijete li me?“

„Iz osobnog iskustva bi rekao da se najbolje osposobljavam u pastoralnome radu“, rekao je župnik varaždinske Župe sv. Josipa vlč. Leonardo Šardi, ujedno biskupijski povjerenik za pastoral osoba s invaliditetom i član Pododbora za osobe s invaliditetom (OSI) pri Vijeću HBK za laike.

U župi se susrećemo s obiteljima i čujemo s kojim se to sve izazovima oni suočavaju, poručio je. „I tada u stvari počinje ona škola za koju možda i nismo bili pripremljeni, kao i naravno i za neke druge situacije, jer ne možemo niti obuhvatiti sve. Ali, opet, ako uzmemo temelj, a to je Riječ Božja, osobito Evanđelja, mogli bismo reći da se upravo tu kriju odgovori na sva pitanja.“

„Isusova pedagogija i metodika mogu nam uvijek pomoći u tom prihvaćanju, razumijevanju, ali najvažnije i u slušanju onih osoba s kojima se suočavamo“, dodao je. Što se tiče nacionalne razine, vlč. Šardi kaže da i sami biskupi već dugo žele više učiti o ovoj temi i žele potaknuti svećenike na konkretniji rad. Unazad dvije-tri godine organizirani su i svećenički dani po biskupijama i bit će toga još, poput različitih katehetskih škola te edukacija, a kojih je bilo unazad 25 godina, za vjeroučitelje.

Ili na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu gdje studenti na diplomskome studiju slušaju kolegij ‘Rad s djecom s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama’, navela je dr. Stančić, a vlč. Šardi naglasio dobru praksu rada s varaždinskim srednjoškolcima kroz projekt ‘Bartimej’ koji traje osam godina.

„Na temelju Markova evanđelja o slijepom prosjaku Bartimeju pokušavamo promatrati gdje i tko se nalazi na marginama našega društva, na marginama naše Crkve, i na koji način upravo s tih margina dovesti osobe u središte, kao što to i Isus čini sa slijepim Bartimejom.“

„I kroz jedan projekt, koji se ostvaruje uz međunarodnu zakladu socioMovens – ‘dati Europi dušu’, želimo upravo mlade osobe senzibilizirati za rad, život i pomaganje osobama s invaliditetom. Kroz pet dana mladi srednjoškolci zajedno žive, zajedno mole i zajedno se angažiraju u nekom aspektu ovih potreba oko socijalnog angažmana“, rekao je također.