Tück se zauzeo za nazočnost raspela u javnosti u trenutku kad su se u Austriji javile inicijative za njegovo uklanjanje iz školskih prostorija.

Da bi se izbjeglo vjersko-političke sukobe, mora se brižljivo postupati s pitanjem gdje se vješaju raspela i kako, dodao je Tück. Međutim, smatra „da nije zadaća svjetonazorski neutralne države da potpuno ukloni vjersko znakovlje u ime pogrešno shvaćene snošljvosti“. Protivi se „politici bijelog zida, koja u konačnici vodi privilegiranju bezvjerstva u javnom prostoru“.

Negativna sloboda vjeroispovijesti, smatra Tück, ne bi se trebala snažnije naglašavati od pozitivne. „Moraju postojati javna mjesta gdje vjerski činitelji simbolično izražavaju svoju vjeru, da bi podsjetili na vrijednosti i uvjerenja koja na kraju krajeva svima donose dobro“, rekao je.

„Bez raspela kao znaka caritasa (ljubavi) socijalna bi temperatura u društvu mogla postati hladnija“, zaključio je.

Tück je u razgovoru predstavio svoju novu knjigu „Crux – O sablazni Križa“ (Crux – Über die Anstößigkeit des Kreuzes). Motiv za pisanje knjige dobio je, kako je rekao, na bečkom sveučilištu, gdje se u predavaonicama kojima se koristi Katolički teološki fakultet već godinama ne smije izvjesiti raspelo na zid.

„Nisam se htio samo žaliti na bijeli zid nakon nestanka raspela u predavaonicama na bečkom sveučilištu, želio sam ga učiniti produktivnim mjestom. Važno mi je bilo pokazati da je raspelo pronašlo raznovrsna tumačenja koja nas potiču na razmišljanje, ne samo u teologiji, nego i u umjetnosti, književnosti i filozofiji.

O sablazni raspela, spomenutoj već u naslovu knjige, Tück je rekao da su se tako navikli na nazočnost raspela da gotovo i ne opažaju skandal Golgote. „Na ljestvici smrtnih kazna u Rimskome Carstvu križ je bio rezerviran za robove i najteže zločince. Da se u tome potpunom poniženju Isusa Krista nalazi spas i izbavljenje svih ljudi, bila je i ostala provokantna misao.“

Javna nazočnost raspela podsjeća na vlastite kršćanske korijene i nudi teološke poticaj – kaže Tück. „Sjećanje na Kristovu muku ponajprije daje poticaj da se ne potiskuje muka drugih i ne prikriva vlastita ranjivost. U tome se skriva poziv solidariziranja sa siromašnima i praktično suprotstavljanje nepravdi.“

Kao drugo, raspelo je „zrcalo krivnje. On otkriva zlo koje u nama drijema kao tamna mogućnost. Nismo savršeni kao što bismo htjeli biti pred drugima i pred samima sobom“, rekao je.

Kao treće, Tück podsjeća da raspelo predstavlja kulturu praštanja. „Isus nije samo propovijedao ljubav prema neprijatelju, nego ju je i založio do smrti.“ Umjesto da druge pričvršćujemo uz njihove grješke, treba im ponuditi prostor za obraćenje i novi početak. „Mišljenje u obrascu prijatelja i neprijatelja ne može se pozivati na Isusa. Raspelo podsjeća na spasenjsku i otkupiteljsku snagu Kristove muke i znak je uskrsnog proboja u novi život, koji više ne poznaje smrt“, poručio je teolog Tück, prenosi Kathpress.