Misu su suslavili biskupi Biskupske konferencije BiH, njezin predsjednik vrhbosanski nadbiskup Tomo Vukšić, potpredsjednik mostarsko-duvanjski biskup i apostolski upravitelj Trebinjsko-mrkanske biskupije Petar Palić, vojni ordinarij u BiH Miro Relota, apostolski vizitator za župu Međugorje nadbiskup Aldo Cavalli, predstavnik Hrvatske biskupske konferencije požeški biskup Ivo Martinović, predstavnik Slovenske biskupske konferencije ljubljanski pomoćni biskup Franz Šuštar, biskupi u miru Franjo Komarica Marko Semren, generalnom tajniku BK BiH vlč. Bojan Ivešić u drugi svećenici te uz sudjelovanje okupljenih redovnica i vjernika.

U pozdravnom govoru banjolučki biskup Željko Majić čestitao je svetkovinu nebeskog zaštitnika uz molitvu „da dobri Bog, po zagovoru sv. Bonaventure, blagoslovi našu mjesnu Crkvu, učvrsti je u vjernosti Kristovu evanđelju i učini vjerodostojnim svjedokom njegove ljubavi prema svakom čovjeku.“ Molio je „neka nas primjer sv. Bonaventure nadahnjuje da budemo ljudi mira, nade i ljubavi, osobito prema onima koji su bolesni, osamljeni i opterećeni životnim poteškoćama.“

Nuncij Chullikatt u propovijedi je istaknuo kako Crkva s velikom radošću slavi spomendan sv. Bonaventure, „biskupa i crkvenoga naučitelja, velikoga učitelja franjevačke tradicije i katoličke teologije te slavnog zaštitnika ove stolnice i cijele Banjolučke biskupije“.

Protumačio je kako primjer tog sveca pokazuje kako „svetost i um nisu suprotstavljene stvarnosti, nego dva dara koja svoju puninu postižu kada dopuste da ih Duh Sveti prosvijetli“. „U njemu traganje za istinom nikada nije ostajalo tek na razini akademskoga proučavanja, nego je bilo istinski put prema Kristu. Za svetoga Bonaventuru spoznaja vodi kontemplaciji, a kontemplacija svoju puninu nalazi u ljubavi“, istaknuo je nuncij.

Rekavši kako naviještena čitanja „na izvanredno suvremen način rasvjetljuju taj duhovni put“ pojasnio je da prorok Izaija osuđuje oholost asirskoga kralja koji, zaboravljajući da je samo oruđe Božje providnosti, sebi pripisuje svaku pobjedu. „To je zabluda čovjeka koji umišlja da je apsolutni gospodar vlastite sudbine, zaboravljajući da su svaki talent, svaka sposobnost i svaki uspjeh prije svega Božji dar“, istaknuo je nuncij Chullikatt.

Upozorio je da danas, unatoč velikom znanstvenom i tehnološkom napretku, postoji opasnost da s porastom znanja oslabi mudrost. „Kada čovjek isključi Boga iz vlastitoga života, napredak lako može postati oholost, a razum izgubiti svoje pravo usmjerenje. No upravo u toj izgubljenosti Evanđelje nam otkriva put prave mudrosti. Isus, naime, zahvaljuje Ocu što je ta otajstva sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima“, napomenuo je dodavši kako se tu ne radi o pohvali neznanju ni osudi kulture. „Isus ne suprotstavlja razum vjeri, nego oholost poniznosti. ‘Maleni’ su oni koji, premda obdareni mnogim darovima, čuvaju ponizno i poučljivo srce, sposobno prihvatiti istinu kao milost, a ne kao vlastito postignuće“, protumačio je. Rekao je da se upravo u tome očituje sva veličina sv. Bonaventure koji je bio „jedan od najistaknutijih teologa kršćanstva, ali je uvijek ostao čovjek duboke poniznosti“.

Podsjetio je kako je taj svetac u svom znamenitom djelu „Putovanje duše k Bogu“ ostavio pouku iznenađujuće suvremenu i danas: „Neka nitko ne misli da mu je dovoljno čitanje bez pomazanja, razmišljanje bez pobožnosti, znanje bez ljubavi, razum bez poniznosti” (usp. Proslov, 4). „U tim je riječima sažeta srž kršćanske mudrosti. Istinska spoznaja ne rađa ohološću, nego klanjanjem; ne vodi samodostatnosti, nego zahvalnosti; ne razdvaja, nego otvara služenju braći i sestrama“, ustvrdio je nuncij. Sv. Bonaventura je od sv. Franje Asiškog kao „serafskoga čovjeka, čovjeka potpuno prožetoga i zahvaćenoga Božjom ljubavlju“, naučio da „vrhunac spoznaje nije u tome da mnogo znamo o Bogu, nego da dopustimo da nas njegova ljubav preobrazi, tako da njezino lice odražavamo u vlastitome životu“.

„I danas taj nauk nije izgubio ništa od svoje snage. Neprestano smo u napasti poistovjetiti informaciju s mudrošću, uspjeh sa srećom, a učinkovitost s puninom života“, pojasnio je nuncij koji je okupljenima posvijestio kako čovjekovo srce, usprkos nagomilavanju znanja i sposobnosti, bez Boga ostaje nemirno, a život gubi svoje usmjerenje. Propovijed je zaključio pozivom na traženje istinske mudrosti koja ne vodi oholosti, nego poniznosti, služenju i preobrazbi srca.

Liturgijsko pjevanje animirao je mješoviti zbor sastavljen od pjevača iz više župa Banjolučke biskupije pod vodstvom s. M. Blanke Jeličić. Na orguljama je svirala Renata Boras, a na flauti Dorotea Bekić.

Proslavi patrona prethodila je trodnevnica. Drugi dan trodnevnice koncert klasične glazbe održao je „Trio solaris“ iz Zagreba (Barbara Meštrić i Tihana Golubić na flauti, Maria Bilandžić na klaviru), izvijestila je KTA.