Prvu liturgiju služio je u grkokatoličkoj crkvi Sv. Barbare, najstarijoj grkokatoličkoj crkvi u Beču, koju je 70-tih godina 18. stoljeća utemeljio upravo križevački vladika Bazilije Božičković, a u kojoj se danas mahom okupljaju Ukrajinci. S vladikom Milanom su suslužili o. Jurij Kolasa, generalni vikar za grkokatolike Bečke nadbiskupije, zatim o. Taras Šagala, župnik sv. Barbare, o. Vladimir Simunović, eparhijski kancelar, o. Mladen Mikulić, vicekancelar i đakon o. Livio Marijan, voditelj eprahijskog ureda za medije.

U homiliji je vladika Stipić govorio o svetom i časnom križu Gospodnjem kojega Crkva na poseban način slavi i časti u nedjelju Velikoga posta. Križ je ipak drvo života, i to ono novo drvo putem kojega je otvorena mogućnost čovjeku za povratak u Edenski vrt, po Kristovoj otkupiteljskoj žrtvi na križu, kojom je Bog novim drvom, nasuprot onom drvu u Edenu, opet omogućio besmrtni život. Što je stari Adam izgubio zbog rajskog drveta, novi je Adam – Krist, ponovno zadobio za čovjeka po novom drvetu na Golgoti.

Vladika Stipić pozvao je sve koji nose teške životne križeve, osobito brojne izbjegle Ukrajince koji su se tom prigodom u velikom broju okupili na liturgiji, da s ljubavlju nose svoj križ, koliko god bio težak, baš kao što je i Krist za nas i naše grijehe ponio svoj križ i koji ga je doveo do Uskrsnuća. I taj križ i kušnja nepravednoga rata koji je nametnut Ukrajini i koji je unesrećio brojne nevine ljude, moguće je jedino shvatiti i preživjeti ako se zagledamo u Kristov otkupiteljski križ koji je istovremeno i znak smrti i znak života, ali nadasve znak Božje ljubavi. Noseći svoje križeve, u mukama i trpljenju, sudjelujemo na vrlo intiman način u muci Kristovoj, a to nas sjedinjuje i s njegovim životvornim grobom i slavnim uskrsnućem. Osobito smo u vrijeme Velikoga i časnoga posta pozvani biti križonosci, darujući se Bogu i bližnjemu kroz post, molitvu i milosrđe. Kršćanin nikad ne bi trebao izgubiti vjeru, nadu i ljubav jer zna da pred njim uvijek ide Krist, pobjednik smrti, istaknuo je vladika Stipić.

Predstavljajući vjernicima vladiku Stipića, generalni vikar Kolasa naglasio je povijesne veze Križevačke eparhije i crkve Svete Barbare u kojoj se već tri stoljeća okupljaju grkokatolici Austrije, zahvaljujući upravo križevačkom vladiki Baziliju Božičkoviću koji je utemeljio župu za grkokatolike u glavnom gradu tadašnjega carstva.

Istoga dana, drugu liturgiju vladika Stipić služio je u crkvi Svete Obitelji u bečkom predgrađu Ottakring gdje se na redovita nedjeljna bogoslužja okuplja velika ukrajinska zajednica Beča, a ovom prigodom ih se okupilo više stotina. Pozivajući ih na molitvu za mir, poručio im je da nikada ne budu ljudi mržnje, jer mržnja i zlo i jesu u srži rata, već kao kršćani da budu ljudi ljubavi i mira i Bog će uvijek biti s njima.

Vladika Stipić je prethodnoga dana pohodio Međunarodni teološki institut u Trumau gdje se uz rimski redovito služi i bizantski obred i u tamošnjoj kapeli služio božansku liturgiju na engleskom jeziku. Grkokatolički svećenički kandidati i studenti koji se tamo školuju dolaze iz raznih zemalja (SAD, Slovačka, Njemačka, Austrija, Ukrajina). Istoga dana vladika je pohodio i povijesnu cistercitsku opatiju Heiligen Kreuz, gdje je s monasima sudjelovao na Večernjoj.