Papa emeritus u tekstu navodi važnost isticanja misli i djela opata Joakima iz Fiorea. Pozdravlja objavljivanje suvremenog kritičkog izdanja spisa opata Joakima što je jedno od područja djelovanja Međunarodnog centra za joakimitske studije.

Također, zahvaljuje Centru za četrdesetgodišnje djelovanje te objašnjava svoje znanstveno istraživanje tijekom studija 1950-ih godina prošloga stoljeća kada je pisao rad o teologiji povijesti sv. Bonaventure. Pritom se morao koristiti izdanjima iz šesnaestog stoljeća objavljenima u Mletačkoj Republici.

Benedikt XVI. u pismu navodi da se opata Joakima smatralo sanjarom o čijem se radu i djelovanju nije mnogo govorilo. Svoje prisjećanje, papa emeritus završio je molbom da mu se pošalju knjige u izdanju Centra.

U 1950-ima Joseph Ratzinger napisao je rad „San Bonaventura. Teologia della Storia“, koji je nakladnička kuća Porziuncola objavila 2008. Izdanje nudi poticajnu studiju kulturnih i vjerskih aspekata kršćanskog društva trinaestog stoljeća te analizu rasprave o ulozi franjevaštva.

Teolog Ratzinger proučavao je usporedbu između Joakimovog i Bonaventurinog poimanja povijesti te opatov utjecaj na svetog franjevca. Prema Ratzingeru, sv. Bonaventura naglasio je Joakimovo poimanje Krista kao „središta vremena“, a ne „svršetka vremena“. U radu tvrdi da je „ideja smatranja Krista osi vremena strana cijelom prvom tisućljeću kršćanstva i pojavljuje se tek kod opata Joakima koji je postao preteča novog razumijevanja povijesti u Katoličkoj Crkvi“.

Prema Ratzingerovim riječima, nauk sv. Bonaventure u skladu je s Joakimovim shvaćanjem objave „ne više samo kao priopćavanja nekih istina razumu, nego kao povijesnog Božjeg djelovanja, u kojem se istina postupno otkriva“. To je obnovljena ideja objave koju je Ratzinger prenio kao teolog na Drugom vatikanskom saboru, u koncilskim dokumentima o božanskoj objavi, objavio je Međunarodni centar za joakimitske studije na svojoj službenoj stranici.

Joakim iz Fiorea bio je talijanski filozof, teolog i mistik. Rođen je u Kalabriji oko 1130. i umro u San Giovanni in Fioreu 1201. Godine 1177. u opatiji Corazzo postao je cistercit, svećenik i opat. Napustio cistercite 1191. i u Sili utemeljio vlastitu kongregaciju i samostan San Giovanni in Fiore, koju je 1196. odobrio papa Celestin III. Jaokimovi redovnici (florenisti) nisu se osobito raširili te su nestali u 14. stoljeću. U teologiji poznata je njegova podjela povijesti na tri razdoblja: Oca ili Staroga zavjeta, doba obitelji i svjetovnjaka (proroka); Sina ili Novoga zavjeta, doba svećenstva i celibata, tj. tadašnje Crkve (do 1260.); Duha Svetoga, današnje doba redovnika, duhovnosti i kontemplacije, ispunjenje i smisao povijesti. (Izvor: enciklopedija.hr)