Beskućništvo je realnost koja izmiče široj javnosti

Povod emisiji je nadolazeći Svjetski dan beskućnika, koji se obilježava 10. listopada, kao i jubilarna godina 175. obljetnica od dolaska prvih sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskog u Hrvatsku, koja je u tijeku. Sv. Vinko je bio otac siromaha, apostol milosrdne ljubavi, utemeljitelj redova i karitativnih organizacija i duhovni otac Vinkovske obitelji diljem svijeta, a u tom je krilu rođena i udruga Depaul Hrvatska, čiji je rad predstavljen u emisiji.

Hrvatska stvarnost po pitanju beskućnika predstavljena je prilozima u kojima su se na početku emisije uključili Marija Lovreković iz Odjela za zaštitu i promicanje prava drugih socijalno osjetljivih skupina u Ministarstvu za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu skrb, te predsjednik Hrvatske mreže za beskućnike Drago Lelas.

Voditeljica Kuće utočišta u Rijeci i direktorica Depaul Hrvatska dr. sc. s. Veronika Mila Popić

“Broj beskućnika je iz godine u godinu u porastu”, istaknula je Lovreković koja je istaknula da su beskućnicima zagarantirana sva prava, a za smještaj i prehranu zaduženi su gradovi i sjedišta županija. Oni su, kako je rekla, u svojim proračunima dužni osigurati sredstva za rad pučkih kuhinja i osiguravanje prenoćišta u prihvatilištima. “Prema podacima prikupljenim od Centara za socijalnu skrb krajem 2018. godine bilo je evidentirano 584 beskućnika, a godinu dana ranije bilo ih je 493. Tu se mora nešto mijenjati u stambenim politikama. Sustav socijalne skrbi ima ograničene mogućnosti i on samo rješava akutne probleme, a u nekim drugim sektorima se treba rješavati pitanje beskućništva”, rekla je Lovreković.

“Hrvatska mreža za beskućnike pruža brojne korisne informacije” – istaknuo je, pak, Drago Lelas govoreći što su ostvarili po pitanju beskućnika. Ova inicijativa je startala 2007. godine u Splitu, kada su se okupile udruge koje brinu o beskućnicima, službeno su registrirani 2013. godine. Zadnje dvije godine krenuli su u konkretnu pomoć, u Zagrebu su otvorili jednu stambenu zajednicu za mlade beskućnike i pokrenuli prostor dnevnog centra u Branimirovoj ulici, gdje uz pružanje svakodnevnih usluga izlaze na teren i pomažu ljude koji su još uvijek na ulici. Lelas je ukazao na to da su od otvaranja prvih prihvatilišta 1999. godine od 2011. godine radili s beskućnicima koji nisu bili zakonom prepoznati, i kojima se nije moglo kvalitetno pomoći jer nisu ostvarivali nikakva socijalna prava. To se, pak, promijenilo zakonskom regulativom 2011.

Predsjednik Hrvatske mreže za beskućnike ukazao je, među ostalim, na zabrinjavajući podatak da se jako promijenila dob beskućnika koji su na ulici. “Prije desetak godina imali smo u prihvatilištima velik broj mladih, a sada su većinom starije osobe iznad 55. godine života, i ono što je zabrinjavajući podatak je da je veliki broj njih sa zdravstvenim problemima. Slika se promijenila, ali imamo nažalost i mlađe ljude koji izlaze iz različitih ili pravosudnih institucija, ili zdravstvenih, ili socijalnih. Nažalost to su ljudi koji su veći dio svoga života proveli u institucijama i opet nakon ulice završe u jednoj od institucija socijalne skrbi, tako da definitivno neke stvari u sustavu socijalne skrbi treba mijenjati”.

Stručna suradnica Kuće utočišta Jelena Beno.

Lelas je također istaknuo da je u Hrvatskoj mreži beskućnika uključeno 12 organizacija, da je u Hrvatskoj prisutno 14 prenoćišta i prihvatilišta, ali i da još uvijek postoje gradovi koji nemaju prihvatilišta. Stoga su izradili vodič za beskućnike, jer tek ako imaju pravu informaciju mogu potražiti pomoć. A da je neprocjenjiva informacija o tome gdje se može pronaći srce otvoreno za druge potvrdila je i voditeljica Kuće utočišta u Rijeci i direktorica Depaul Hrvatska.

Moto Depaul Hrvatske je, kako je istaknula, ‘beskućnika zbrinuti’. Tu nije riječ samo o tome pobrinuti se za njegovu trenutnu potrebu, nego se cjelovito pobrinuti za čovjeka, a nakon što ga se zbrine potrebno ga je reintegrirati u društvo. Svoju djelatnost razvija kroz Dnevni centar za beskućnike Kuće utočišta u Rijeci, djelovanje izvan prostora dnevnog centra na ulicama, u napuštenim i ruševnim zgradama, čekaonicama i hodnicima i sličnim prostorima koji nisu adekvatni za život. U planu je širenje smještajnog kapaciteta u Rijeci i proširenje djelatnosti izvan Rijeke i Primorsko-goranske županije.

“Nastojimo biti mreža djelotvorne milosrdne ljubavi koja ide prema drugima. Značajan je dio kada se ide prema čovjeku i to je upravo ono vinkovsko da se ne čeka da potrebni dođu do nas nego da ih idemo tražiti. Kuća utočišta mjesto je otvorenih vrata za svakog čovjeka, a kada mi idemo prema beskućnicima oni nama otvaraju svoja vrata, vrata srca, i to povjerenje poklanja se sestrama milosrdnicama čije je djelovanje od dolaska na naše tlo vezano uz bolnice i ubožnice. Ljudi su dolazili i u Domovinskom ratu ali i dalje, i kao odgovor na to izgrađena je Kuća utočišta 2007. godine. Daljnji rast karizme rezultirao je time da smo se zajedno udružili kao Vinkovska obitelj i stvoren je Depaul Hrvatska”, rekla je s. Veronika Mila.

Djelatnik Depaul Hrvatska i bivši korisnik Kuće utočišta Marko Višić

Depaul Hrvatska sudjeluje u brojnim inicijativama, a jedna od njih je “Mjesto koje zovemo dom”. Ova inicijativa svrstava Rijeku među 13 gradova svijeta, koji će do 2020. poduzeti znatne mjere za rješavanje problema i iskorjenjivanje uličnog beskućništva. Planira se da se inicijativi do 2030. pridruži oko 150 gradova. Tu su i brojni humanitarni projekti poput “Podijeli svoj kruh s beskućnikom”, organiziranja zimovanja za beskućnike kao i događanja koja bi pomogli i Udruzi i beskućnicima poput donatorskih večera. S. Veronika Mila je najavila da će donatorska večera biti organizirana 16. listopada u hotelu Antunović u Zagrebu u 19:30. “To je još jedan način na koji mi želimo govoriti o beskućništvu, ukazati na jednu realnost koja nam izmiče, beskućnici su prisutni ali ih ne vidimo”.

Udruga Depaul Hrvatska otvorena je svima, svi se mogu priključiti, kao i za volontiranje u Kući utočišta u Rijeci. S. Veronika Mila, Jelena i Marko uputili su poziv svima da posjete Kuću, da vide što se tamo radi, i da se priključe prema svojim mogućnostima. Upravo je dolaskom u Kuću utočišta Marko od korisnika postao volonter, a danas je djelatnik Depaul Hrvatska.