Voditelj biblijskih večeri vlč. dr. Ivan Benaković, vođen biblijskim tekstovima 27. nedjelje kroz crkvenu godinu, promišljao je o smislu vjere na sljedeći način: „Biblijska čitanja ove nedjelje stavljaju pred nas jedno od temeljnih pitanja za ljude koji sebe nazivaju vjernicima – što je vjera? Na koji način govoriti o vjeri? Možemo li reći da mi osobno posjedujemo vjeru? Vjera je u našem životu na više načina dovedena u pitanje. Razlog je jednostavan. Naime, vjeruje se nešto ili nekoga? S druge strane, vjerovanje teži nečemu, ono smjera ostvarenju onoga u što se vjeruje jer ako nije tako onda vjerovati doista nema smisla. Vjera biva dovedena u pitanje u trenucima teškoća i nejasnoća našega života. Uistinu je lako vjerovati u miru i blagostanju, no kada život postane težak malo tko odlučuje se biti vjernikom. Iz tog razloga prvo čitanje iz Knjige proroka Habakuka stavlja pred nas pitanje vjerovanja u trenucima kada ne vidimo niti jedan izlaz, odnosno u trenucima kada nam se čini da Bog ne samo da šuti, nego ga uopće niti nema. Ipak, prorok Habakuk i tada tješi narod te ga hrabri govoreći da pravednik, odnosno čovjek vjere, živi od vjere. Međutim, evanđelje i to dovodi u pitanje jer Isus u evanđelju na pitanje učenika da im umnoži vjeru ne odgovara potvrdno, nego im daje ironično-paradoksalan odgovor u obliku govora o gorušičinom zrnu? I to nas zbunjuje – zašto bi Isus govorio – ako bi imali vjere kao gorušičino zrno, rekli bi dudu iščupaj se i presadi u more.

Zbunjuje nas činjenica da dud može rasti u moru! Očito je da Isus smjera na nešto više. O čemu je riječ? Naime, gorušičino zrno je u evanđeljima slika malenosti koja ubrzo postaje velika te nadraste sve ostalo. Očito je dakle kako Isus od učenika ne traži da imaju vjeru gorušičina zrna, nego ih upućuje u dublje stvarnosti. O čemu Isus dakle govori? Isusov govor smjera na malenost te je jasan – vjera nije nešto čime čovjek može manipulirati, nego je ona prije svega oslanjanje na Boga koji je moćan i istinski vjeran svojim obećanjima. Jer kakve koristi od vjere koja bi bila bolja od drugih te samim time ljudskom tvorevinom. Da je tome tako potvrđuje nam drugi dio evanđelja koji govori o beskorisnosti sluge koji ovisi o svome gospodaru. Sluga uvijek ostaje sluga, on nije gospodar. Isus svoje učenike dakle vraća na početke. Naime, vjerovati ne znači vjerovati u sebe i svoje sile, nego oslanjati se na gospodara koji je istinski vjeran svojim obećanjima. Isus se u Lukinu evanđelju pokazuje moćnim i istinskim motorom promjene jer se o vjeri u kontekstu Lukina evanđelja govori prije svega u kontekstu Krista i njegove snage za promjenom ljudskih života. Žena koja boluje od krvarenja; satnikov sluga; žena bludnica koja biva oproštena – svi su oni promijenjeni snagom Krista, a ne tek osobnim silama. Vjera za Luku je dakle prije svega oslonjenost na Isusa koji kreira promjenu, a ni u kom slučaju moja vjera”.

Potaknuti ovim mislima sudionici su potom mogli i sami iznijeti svoja pitanja te osobne refleksije, odnosno odjeke koje u njima budi Božji govor u Svetom pismu. Kroz otvoreno promišljanje koje je ogoljeno od stereotipnog čitanja biblijskih tekstova i bratski dijalog susret je potom završen zajedničkom molitvom. Ovakvi susreti će se nastaviti i dalje i to svakog drugog petka u mjesecu u okrilju Župe sv. Luke u Josipovcu pod vodstvom vlč. dr. Ivana Benakovića koji je ujedno pastoralni suradnik u ovoj župi.