Prema biskupovim riječima, ono što je duboko bilo upisano u ljudsku narav, u prirodni zakon – čvrsto zajedništvo života muškarca i žene u braku i obitelji, a u Bibliji jasno potvrđeno „Što je Bog združio čovjek neka ne rastavlja“ doživljava duboku krizu.

U naše dane, u tzv. zapadnome svijetu pa tako i u domovini, bit i očitovanje onoga što je ljudska osoba – čovjek kao muškarac i žena, i bit i očitovanje onoga što je brak i onoga što je obitelj, ne samo da se duboko preispituje, nego se stavlja u sumnju, redefinira i ispunja novim posve drukčijim i nama posve stranim sadržajima. Stvara se i promiče neka nova antropologija! Snažno i programirano promiče se neki novi ‘identitet’, muškarca i žene, braka i obitelji, stran ljudskoj naravi i božanskoj objavi. Napose su na udaru kršćanska slika čovjeka – muškarca i žene, kršćanska slika braka i obitelji. Tim misaonim strujanjima i novim naucima neprihvatljiv je govor o ljudskoj osobi – čovjeku stvorenu na ‘sliku i priliku’ Božju, obdarenu duhovnom i besmrtnom dušom, jedinim stvorenjem na zemlji što ga je Bog htio radi njega samoga, i koje je od svog samog začeća upućen prema vječnom blaženstvu. Ako li ćemo stvari nazvati pravim imenom, s kršćanske točke gledišta riječ je o teškim zabludama o čovjeku. Tom suvremenom neopoganstvu posve je stran i neprihvatljiv govor što ga po Kristovu mandatu i na temelju njegova nauka naučava i promiče Crkva o braku i obitelji kao intimnoj zajednici bračnog života i bračne ljubavi, koju je Stvoritelj utemeljio i providio vlastitim zakonima, a koja se uspostavlja ženidbenim savezom, odnosno neopozivom osobnom privolom. Njima je dalek i neprihvatljiv nauk da upravo po ljudskom činu, kojim se supruzi uzajamno predaju i primaju, nastaje – također i pred društvom – po božanskoj uredbi čvrsta ustanova koja se zove obitelj, da prava ljubav između muža i žene podrazumijeva uzajamno sebedarje te da su ženidba i bračna ljubav koja ju prožima po svojoj naravi usmjerene prema rađanju i odgajanju potomstva. Još im je manje prihvatljiv nauk koji kaže da kršćanskim supruzima muškarcu i ženi ukorijenjenima u Kristu on sam dolazi ususret po sakramentu ženidbe, ostaje s njima, preuzima, pročišćuje i dovodi do punine njihovu ljubav te im sa svojim Duhom daruje sposobnost da tu ljubav žive i da oni tako živeći, kao da su posvećeni, posredstvom njima vlastite milosti, i tvore kućnu Crkvu i izgrađuju Tijelo Kristovo – Crkvu kao obitelj obitelji, Crkvu koja je dobro za obitelj, i obitelj koja je dobro za Crkvu i društvo, upozorio je biskup.

U propovijedi biskup je istaknuo da je čovjek, stvoren na sliku i priliku Božju, stvoren iz ljubavi i za ljubav i bez ljubavi on ne može živjeti ni opstati. Navodeći citat iz Katekizma Katoličke Crkve: „Stvarajući ljudsko biće kao muško i žensko, Bog daje osobno dostojanstvo jednom i drugom jednako. Na svakome je od njih muškarcu i ženi, da prihvate svoj spolni identitet“, biskup je pojasnio da Crkva, sve to naviješta i ne može drugačije govoriti, ona nije vlasnica Božje objave pa da je može mijenjati nego službenica i vršiteljica Božjeg nauma.

Mons. Bogdan potaknuo je na molitvu za naše obitelji da budu čvrste, stabilne zajednice međusobne ljubavi i vjernosti supružnika, kolijevke života. Pozvao je i na molitvu za Božju blizinu i našu ljudsku pažnju za sve one koji su se sticajem okolnosti udaljili svojim bračnom životom i ponašanjem od kršćanskog nauka o braku i obitelji.

Hodočašće će biti zaključeno u popodnevnim satima pobožnošću križnoga puta koja će također biti posvećena obiteljima.