„I Riječ tijelom postade i nastani se među nama“ (Iv 1, 14)

Draga braćo i sestre

1. Središnja poruka Božića sažeta je u ovoj divnoj rečenici iz početka svetoga Evanđelja po Ivanu što ga Crkva naviješta na božićnoj danjoj Misi: »I riječ tijelom postade i nastani se među nama« (Iv 1,14). Vječna Božja Riječ, koja se u vječnosti trajno rađa u krilu Očevu, u vremenu je, začeta po Svetom Duhu u krilu Bezgrješne Djevice Marije, postala tijelom, rodila se i nastanila među nama. To je poruka kojoj nema ravne! I ne samo da je to poruka, to je događaj! To je središnji i najvažniji događaj u povijesti ljudskog roda i svega stvorenoga! I jer je to tako, Božić – svetkovina rođenja Gospodnjeg – sav odiše istinskom radošću, silnom radošću, dubokom radošću, radošću koja ispunja srce svakog čovjeka i koja se pretače na sve stvoreno! Pa kako i ne bi, kad je vječna Božja Riječ postala čovjekom, kad se ona rodila i nastanila među nama ljudima. To je mogao učiniti samo Bog, Bog koji nas beskrajno ljubi, i koji nam više od onoga što nam je dao nije mogao dati – jer nam je u svomu Sinu dao samoga sebe! Zato na Misi božićnog bdijenja toj našoj velikoj radosti dajemo oduška pjevajući »O ljubavi tvojoj, Gospodine, pjevat ću dovijeka« (Ps 89 (88), 2).

2. Postavši čovjekom Bog je postao jedan od nas, nama sasvim blizu, nama u svemu jednak osim u grijehu (Heb 5, 15) i svima onima koji ga primiše i koji ga primaju u svom životu – svima njima, svima nama koji vjerujemo u njegovo ime, On daje moć da postanu djeca Božja (Iv 1, 12). Kakve li uzvišene ljepote božićne vijesti i božićnog događaja: primajući Božjega Sina koji nam se rodio kao dijete, svatko od nas dobiva moć da postane dijete Božje! A biti djetetom Božjim znači u svomu životu i radu biti od Boga, biti s Bogom, biti za Boga. Znači, da sve ono što jesmo i što činimo usklađujemo s Božjim planom koji On ima za svakog od nas, za svakog čovjeka. A taj se Božji plan jasno sabire u pozivu koji je Isus svima nama uputio: »Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski« (Mt 5, 48). To znači u svojem životu živjeti u Božjoj ljubavi i od Božje ljubavi, od one »punine koju svi mi primismo, i to milost na milost« (Iv 1, 16). To znači biti »rođen od Boga«, to znači biti svetim! Crkva nas na takav život svetosti, takav život savršenstva jasno poziva: “Svi vjernici, bilo kojeg staleža i stupnja, pozvani su na potpun kršćanski život i na savršenu ljubav”[1].

3. Upravo o tomu pozivu na svetost svakog od nas tako će lijepo progovoriti i papa Franjo u svojoj nedavno objavljenoj Apostolskoj pobudnici o pozivu na svetost u suvremenom svijetu: »Da bi netko bio svet, ne mora biti biskup, svećenik, redovnik ili redovnica. Često smo u napasti da mislimo kako je svetost pridržana samo za one koji se mogu maknuti od uobičajenih poslova i provoditi dosta vremena u molitvi. No nije tako. Svi smo pozvani biti sveti živeći svoj život s ljubavlju i pružajući svoje svjedočenje u svojoj svakodnevici, tamo gdje se nalazimo. Jesi li posvećeni muškarac ili žena? Budi svet tako što ćeš svoje darivanje živjeti s radošću. Jesi li u braku? Budi svet tako što ćeš ljubiti i brinuti se za svog muža ili ženu, kao što je Krist činio sa svojom Crkvom. Jesi li radnik? Budi svet tako što ćeš pošteno i stručno obavljati svoj posao služeći svojoj braći i sestrama. Jesi li roditelj ili djed, odnosno baka? Budi svet strpljivo podučavajući djecu kako slijediti Isusa. Jesi li na vlasti? Budi svet boreći se za opće dobro i odričući se svojih osobnih koristi«[2].

4. Draga braćo i sestre, Riječ je Božja postala čovjekom te se nastanila među nama. Biti svetim znači dakle otvoriti se tomu nastanjenju Božje riječi u nama, u našim životima, u našim obiteljima, na našem radnom mjestu, u našem užem i širem okruženju… Tako živeći, sveto živeći, i mi se onda nastanjujemo u Božjoj Riječi, u Kristu. I budemo li tako živjeti, taj naš duhovni rast težit će za sve intimnijim sjedinjenjem s njime, napose po svetim sakramentima po kojima sudjelujemo u Kristovu otajstvu, a po njemu onda u otajstvu Presvetog Trojstva[3]. Takav život uvijek raste po malim gestama svakodnevnog života po kojima onda gradimo onu svetost koju Bog želi za svakog od nas[4]. I baš te male geste svakodnevnog života po kojima rastemo u svetosti, baš će one na najprikladniji način posvjedočiti da se doista trudimo živjeti kao djeca Božja, kao oni koji su u svoj život primili maleno, novorođeno Dijete Isusa: »Božićno Otajstvo se u nama ispunja kada se Krist u nama “oblikuje”«[5].

Draga braćo svećenici, pomoćnici i djelatnici, svi Vi koji ste u poslanju i službi Vojne biskupije, poštovani i dragi djelatnici Ministarstva obrane i Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, poštovani i dragi branitelji,  dragi vjernici u mirovnim misijama po svijetu:

Želim da se u svima nama ovoga Božića to divno Božićno Otajstvo tako ispuni da se u nama sve više i sve jače oblikuje Krist Gospodin: da mu svojim životom, svojim mislima, riječima i djelima postanemo što sličniji. Da postanemo što bliži Onomu koji nam je, postavši čovjek, postao tako bliskim. Da budemo trajno ispunjeni njegovom ljubavlju, njegovom milošću. Njegov rođendan početak je našeg božanskog preporođenja. Molimo ga da nas privede i vječnom životu u nebu![6]

Sretan Božić i blagoslovljena nova 2019. godina!

Vaš biskup

✠ Mons. Jure Bogdan,

Vojni ordinarij u Republici Hrvatskoj

[1] II. Vatikanski sabor, Lumen gentium, 40.

[2] Papa Franjo, Gaudete et exultate – Radujte se i kličite, KS, Zagreb, 2018, br. 14.

[3] Usp. Katekizam Katoličke Crkve, br. 2014.

[4] Papa Franjo, Gaudete et exultate – Radujte se i kličite,  br. 18.

[5] Katekizam Katoličke Crkve, br. 526.

[6] Popričesna, Božić, Danja Misa.