Na počeku susreta, pomoćnoga je biskupa te sve okupljene, pozdravila ravnateljica Doma dr. sc. Štefica Mikšić.

Biskup je svim korisnicima i djelatnicima uputio riječi uskrsne čestitke, u svoje osobno ime te uime đakovačko-osječkog nadbiskupa Đure Hranića.

Zatim je u domskoj kapeli Prikazanja Gospodinova, uzajedništvu s rektorom bogoslovije Stjepanom Radićem i duhovnikom Stjepanom Matezovićem, predvodio euharistijsko slavlje. Liturgijsko pjevanje predvodili su korisnici Doma.

Mons. Ćurić homiliju je započeo citirajući dio nagovora pape Franje prigodom molitve Anđeoskog pozdravljenja na 2. korizmenu nedjelju. „Dijelim ove misli s vama dok prolazim kroz teško razdoblje kušnje i pridružujem se tolikoj bolesnoj braći i sestrama: krhkima, u ovome času, poput mene. Naše je tijelo slabo, ali i usprkos tome ništa nas ne može spriječiti da ljubimo, da molimo, da darujemo sebe, da jedni za druge budemo, u vjeri, svijetli znakovi nade.“

Osvrćući se na stvarnost Velikoga tjedna, biskup je istaknuo da je vrijedno postaviti pitanje: Koliko je, zapravo, Bogu dragocjen čovjek, svako ljudsko biće, svaka osoba? „I tada nas već temeljni kršćanski nauk, s njegovim glavnim otajstvima dovede do prve istine: Bog se utjelovio, u Isusu je postao čovjekom. Eto ga, znači, i na našem ljudskom putu, suputnik u našoj ljudskoj naravi. I sljedeće – predao se za otkupljenje naših grijeha, sve do muke i smrti na križu“, istaknuo je.

Zaključujući homiliju, uputio je korisnicima i djelatnicima misli sv. Ivana Pavla II.: „Ja Vas lijepo molim, ljubite svoje stare roditelje! Drhtave ruke i sijede kose očeva i pognutih dobrih majki. Bore na licima, vene na rukama, izblijedjele umorne oči. Zagrlite svoje stare roditelje. U starosti im oslonac budite. Imajte za njih lijepe riječi i osmijeh na licima u susretu s njima. Oni su vas s radošću prihvatili kad vas je Bog njima poslao.“

Nakon mise, biskup Ćurić, odgojitelji i bogoslovi darivali su korisnike te obišli one koji nisu bili u mogućnosti sudjelovati u misi.