Suslavitelji su bili đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić, katedralni župnik preč. Ivan Lenić, kancelar Nadbiskupskog ordinarijata Dario Hrga, kanonici Prvostolnoga kaptola mons. Vladimir Dugalić i mons. Luka Marijanović, vicerektor Bogoslovnog sjemeništa vlč. Davor Senjan, tajnik Nadbiskupskog ordinarijata vlč. Marko Obradović te preč. Stjepan Maroslavac.

Uvodeći u euharistijsko slavlje biskup Ćurić rekao je da „srca osjećaju koliko je osoba vrijednih našega spomena, preminulih, onih prema kojima osjećamo, duboku, duboku zahvalnost. Onih s kojima smo bili povezani na zemaljskom životnom putu. Tu ljudsku zahvalnost i spomen večeras ugrađujemo u snagu kršćanske molitve, zapravo iskustvo vjere koja se čvrsto nada punini života u uskrsnuću. Zato večeras molimo za one nama znane, a preporučujemo i one neznane da ih sve Gospodin u svom neizmjernom milosrđu primi u zajedništvo proslavljene nebeske Crkve.“

Propovjednik je u homiliji govorio o spomenu na pokojne koji obično ispunja posebnim osjećajem i poziva da istini ljudskog života i svom zajedništvu s bližnjima pristupamo s poštovanjem. „U spomen na pokojne utkana je zahvalnost, sjećanje na susrete, dobročinstva i pomoć koja je od njih dolazila. Taj spomen, ujedno u nama odgaja ponizno i mudro srce. Omogućuje nam neku ‘zaokruženu sliku’ o našem ljudskom životu u kojoj možemo prepoznati ‘kako smo satkani’ te pomaže posvijestiti o prolaznosti života i iskustvo smrti “, rekao je biskup.

„A navještaj kršćanske vjere u spomen pokojnih unosi sasvim novo značenje. Riječ je o navještaju koji rasvjetljuje istinu čovjekove povezanosti s Bogom. Stoga, naš spomen pokojnih ne dotiče samo pitanje vječnosti, nade u besmrtni, prekogrobni život, već otkriva izvore i narav našeg postojanja. U svjetlu vjere tako razabiremo da pripadamo zajedništvu s Bogom. Njegova je stvoriteljska ljubav htjela da postojimo na njegovu ‘sliku i priliku’. Zato naša nada u besmrtnost nije proizvoljna, tek plod naše želje, nego se oslanja na istinu o Bogu i njegovoj divnoj promisli da živimo u trajnom zajedništvu s njim. Taj temeljni savez s Bogom čovjek je grijehom narušio kad je svjetlo vječnosti zasjenila tama zla i smrti. No, Bog u Isusu Kristu otvara novi put našoj vječnosti – uskrsnuće. Ta ‘nova’ istina u našu ljudsku prolaznost ulazi Božjim utjelovljenjem onda kad je u Isusu Bog iskusio našu ljudsku smrtnost i sve breme zla i grijeha otkupio svojom ljubavlju u muci i smrti na križu“, izjavio je propovjednik.

Zatim se osvrnu na naviještena liturgijska čitanja ističući Isusovu bliskost s ljudskim iskustvima i žalost zbog Lazarove smrti koja ga je duboko dirnula. Tumačeći drugo čitanje biskup je rekao „da ćemo uskrsnuti snagom Duha Božjega“ te je citirao papu Franju koji kaže da je „život koji nam je darovao Duh Sveti vječni život te da nas vjera oslobađa užasa da se moramo miriti s tim da sve ovdje završava, da nema izbavljenja iz ralja patnje i nepravde koje suvereno vladaju zemljom“.

Tumačeći starozavjetno čitanje iz proroka Izaije biskup je kazao da „navještajem gozbe na Sionu prorok Izaija želi prodrmati ljudsko beznađe i pesimizam koje je susreo u svom narodu. Ono prema čemu ide ljudska povijest, ujedno i svaki ljudski život, iskustvo je zajedništva i pune radosti u Bogu“.

Spomenuo se biskup Ćurić i svog boravka na Sinodi u Rimu rekavši da je „slika Izaijina proroštva bila prva vodilja nedavnom zasjedanju Biskupske sinode u Rimu. Njome se htjelo poručiti da Gospodin po svojoj Crkvi želi ponovno zapaliti nadu „te dodao da „preobražena navještajem uskrsnuća, Crkva nastoji postati mjesto gdje se udiše i živi Izaijino pouzdanje. Na taj način Crkva nudi utočište nevoljnima i gozbu hrane koja daje puninu života i radosti.“

Homiliju je propovijednik završio riječima da je „snaga našega poslanja da nada uskrsnuća dopre do svakog srca. To je snaga molitve za preminulu braću i sestre, da sve ono što je u njihovu odazivu na nasljedovanje Krista po grijehu bilo manjkavo, u potpunosti pročisti neizmjerna Božja ljubav“.

Prije misnoga blagoslova i otpusta biskup Ćurić je pozvao okupljene na molitvu za zvanja rekavši da su „svi pozvani nositi i svjedočiti vjeru u uskrsnuće. Na poseban način danas želimo moliti da se u zajednici Crkve umnože svećenička i redovnička zvanja, onako kako nas prva subota na to poziva.“

Liturgijsko pjevanje predvodio je Mješoviti katedralni zbor pod ravnanjem mo. Ivana Andrića i orguljsku pratnju mo. Vinka Sitarića.