Na početku misnog slavlja biskup Gorski uputio je rodbini i vjernicima izraze sućuti te prenio pozdrave i molitvenu blizinu zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića. Nakon navještaja Božje riječi mons. Gorski u prigodnoj je propovijedi zahvalio za dar svećeništva vlč. Josipa, za njegov život i rad u župama gdje je službovao te za njegovo svjedočanstvo vjere u Uskrslog Gospodina.

“Kao najdugovječniji vinagorski župnik vlč. Josip potvrdio se kao plemeniti narodni svećenik. Jednostavan i srdačan te za svako stanje Vinagorčana pripravan; u radosti i muci, u proštenjima i sprovodima, kao misnik i propovjednik bio je vjerodostojan i prisan. Volio je crkvu i stalno ju, uz nemala odricanja i prigovore, obnavljao. Volio je svoje svećeništvo i požrtvovno sudjelovao u svećeništvu trojice vinagorskih svećenika koje je dopratio do oltara”, istaknuo je vlč. Dragutin Bosnar, jedan od trojice vinagorskih svećenika koje je vlč. Belavić pratio na putu prema svećeništvu, i dodao kako je vlč. Josip imao strpljivo i milosrdno, pravo svećeničko srce.

Osim vlč. Bosnara, koji se obratio u ime svećenika i župljana u Vinagori, prigodnim riječima od vlč. Belavića oprostili su se preč. Ivan Mikec, dekan Tuheljsko-pregradskog dekanata i župnik u Pregradi, gdje je vlč. Belavić proveo svoje umirovljeničke dane pastoralno pomagajući, vlč. Juraj Kopjar, župnik župe Sv. Tri Kralja, rodne župe pok. vlč. Josipa, te Marko Vešligaj, gradonačelnik Pregrade.

Vlč. Josip Belavić rođen je 16. veljače 1938. godine u Svibovcu, u župi Sveta Tri Kralja (Varaždinska biskupija), od oca Antuna i majke Terezije, r. Pokos. Osnovnu je školu polazio u Svibovcu i Varaždinskim Toplicama. Godine 1957. maturirao je u Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji u Zagrebu. Svoj daljnji put nastavio je 1960. ulaskom u Bogoslovno sjemenište i studijem na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Za svećenika ga je 29. lipnja 1964. godine u zagrebačkoj katedrali zaredio zagrebački nadbiskup kardinal Franjo Šeper.

Nakon ređenja imenovan je upraviteljem župe u Mačkovcu na Savi kod Nove Gradiške, gdje je bio do 1969. godine. Dekretom zagrebačkoga nadbiskupa kardinala Franje Kuharića 8. listopada 1969. godine preuzeo je službu župnika u Vinagori. U župi Vinagora radio je duhovno i materijalno te je u njegovo vrijeme obnovljena župna crkva, župna kuća i kapela u Sopotu. Zbog bolesti prihvaćena je njegova zamolba te je po dekretu zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića 2005. umirovljen, nakon 46 godina svećeničke službe. Kao umirovljeni svećenik stanovao je u župi Uznesenja BDM u Pregradi, gdje je pastoralno pomagao.

U svojoj je oporuci vlč. Josip Belavić istaknuo je: “Gospodin mi bio milostiv. Primi me u zagrljaj svoj i svojih svetaca u Nebu. Blažena Djevica Marija, pred čijim sam kipovima u Vinagori, Pregradi i Mariji Bistrici slavio svete mise, primila me u svoj majčinski zagrljaj. Sveti Josip, zaštitnik dobre smrti, kojemu sam se molio svaki dan, neka me zagovara pred Prijestoljem Božjim. Blagoslovljen budi Bog! U tvoje ruke predajem duh svoj, Gospodine! Znam kome sam povjerovao! Do ponovnog viđenja sa svima kojima sam radio i živio kod nebeskog Gospodina Isusa!”