Vjernici su imali mogućnost osobnog oproštaja od 12 sati u župnoj crkvi do misnoga slavlja u 14 sati koje je za pokojnikovu dušu predslavio zagrebački pomoćni biskup Mijo Gorski uz koncelebraciju svećenika koji su došli iskazati svoju zahvalnost prema pokojnom svećeniku Sirovcu.

Biskup Gorski u homiliji je istaknuo kako je pokojni svećenik Stjepan svakog dana slavio euharistiju za žive i mrtve blagujući dnevno sveti Kruh Života i pijući kalež vječnoga Spasenja. Na taj se način neprestano hranio živim Kristom koji ga je pozvao u svoju službu. “Vjerujemo da hrana vječnoga života koju je blagovao neće ostati bez ploda, već će u njemu donijeti bogati plod spasenja. Euharistija je središte našega života jer bez nje ne bi postojala Crkva, a ni mi kršćani. U njoj nam svakodnevno Krist progovara, poučava nas svojoj Riječju, hrani nas svojim Tijelom koja nas jača i ohrabruje na putu prema vječnoj domovini. Ona nam omogućava da danas svoj pogled svrnemo ne samo prema nebu, već da Isusovim očima gledamo s visina na zemlju i u svjetlu vječnosti vrednujemo svako naše djelo, a danas tim očima gledamo i cjelokupni život svećenika Stjepana.”

Biskup je dodao kako je put vlč. Sirovca bio ispunjen raznim službama u Zagrebačkoj nadbiskupiji, “a danas taj njegov put završava jer će zemlja zatvoriti ruke nad njegovim tijelom, ali će se otvoriti vječnost. To je naša nada i vjera s kojom živimo i radimo. Znakovito je kako baš na današnji dan ukapamo tijelo pokojnog velečasnog Stjepana – staro uminu, novo, gle, nasta – novi se život rađa s nadom u uskrsnuće. Zahvalni smo Bogu za sve dobro što je za svoga života učinio na razni područjima te ga izručujemo Božjem milosrđu i dobroti te molimo za oproštenje njegovih grijeha. Krist koji ga je pozvao neka zauvijek živi u zagrljaju Presvetog Trojstva”, zaključio je biskup Gorski.

Uime župljana od pokojnika prigodnim riječima se oprostio Stjepan Majsec, ekonomski vijećnik, koji je zahvalio vlč. Sirovcu na svemu što je za svoga života učinio kako za svakog vjernika, tako i za rodnu župu u kojoj je bio aktivan do samo kraja svoga ovozemaljskog života. “Dragi Bog zasigurno zna koliko je dobra posijao u svojih pedeset godina svećeničke službe. Želimo Vam reći danas veliko hvala za tolike izrečene riječi, na svim misnim slavljima, izmoljenim krunicama, našim zajedničkim druženjima… Neka Vas dragi Bog primi u svoj zagrljaj, a mi ćemo dalje Vas nositi u svojim srcima i molitvama.”

Nakon toga od pokojnika se oprostio uime svećenika preč. Dražen Karačić koji je zahvalio pokojnikovim roditeljima koji su njemu te braći i sestrama usadili ljubav prema Crkvi koju je svjedočio do kraja svoga ovozemaljskog života. “Uvijek sam se divio tvojoj ustrajnosti, redovitosti u čitanju časoslova i molitvi krunice. Hvala ti na svemu i dao dragi Bog da se jednog dana vidimo u vječnosti.”