Predvodeći misno slavlje svetkovine Uskrsa u katedrali u Krku, biskup Ivica Petanjak u propovijedi je poručio:

„Dok u ovim čudnim vremenima razmišljam o Uskrsu, ne samo kao blagdanu koji svake godine dolazi u ovo rano proljeće, nego o Uskrsu kao sve svjetskom događaju, koji cijelom svemiru otvara potpuno nove horizonte, kroz kojega bi se moralo promišljati sve što jesmo, sve što živimo, sve što želimo, sve što radimo i planiramo, jer Uskrs nam svjedoči o kontinuitetu povijesti, ali i potpunoj novosti koja nastupa nakon smrti, kao nekog prijelaza i izlaza iz jednog i ulaza u novi oblik postojanja, neprestano mi se vraćaju riječi koje je davno izrekao prorok Ezekiel, a čuli smo ih prije dvije nedjelje, na petu korizmenu: »Ovako govori Gospodin Bog: “Ja ću otvoriti vaše grobove, izvesti vas iz vaših grobova, narode moj. […] I znat ćete da sam ja Gospodin kad otvorim grbove vaše i kad vas izvedem iz vaših grobova, moj narode! I duh svoj udahnut ću u vas da oživite”« (usp. Ez 37,12-14).

Tko je mogao predvidjeti da ćemo se u najljepše godišnje doba, kad se sve budi i izlazi iz svojih staništa i skloništa, mi ljudi izolirati i zatvoriti jedni od drugih kao da nas nema i kao da smo se u grobove sakrili.

Bili mi vjernici ili nevjernici, ali ako iz svega ovoga ne izvučemo nikakvu pouku, nismo zavrijedili bolje dane i ljepše vrijeme. Ne možemo se praviti slijepi i gluhi pokraj zdravih očiju i ušiju i vjerovati da ovaj svijet može ići naprijed ako se mi u njemu razbacujemo svojom umišljenošću i bahatošću.

Vapaj pape Franje na praznom Trgu svetog Petra 

Ne možemo reći da cijeli svijet prije dva tjedna nije čuo vapaj pape Franje kad je na praznom Trgu svetog Petra rekao: »Gospodine, tvoja nas Riječ večeras pogađa i odnosi se na sve nas. U ovom našem svijetu, koji Ti ljubiš više no mi, grabili smo naprijed punom brzinom, osjećajući se snažno i sposobnima za sve. Vođeni pohlepom za profitom, pustili smo da nas stvari potpuno obuzmu i žurba omami. Nismo se zaustavili pred tvojim pozivima, nismo se probudili pred svjetskim ratovima i nepravdama, nismo slušali krik siromaha i našega teško bolesnog planeta. Nastavili smo nesmiljeno dalje misleći da ćemo uvijek ostati zdravi u jednom bolesnom svijetu. Sada, dok smo u moru kojim bjesne valovi, zazivamo tebe: „Probudi se Gospodine!“« (Papa Franjo, nagovor uz Urbi et orbi, na Trgu sv. Petra u Vatikanu u petak, 27. ožujka 2020).

Kako su snažne ove Papine riječi!

Daleko smo od svemogućnosti. Kako u ovim prilikama istinito zvuče riječi koje čujemo na početku svake korizme: »Spomeni se čovječe da si prah, i da ćeš se u prah obratiti.« I zato: »Obrati se i vjeruj evanđelju.«

Draga braćo i sestre!

Uskrs je! Krist je živio u bolesnom svijetu, kao što je i naš svijet bolestan. Kamo god je dolazio donosio je zdravlje, opraštao grijehe, oslobađao od opsjednuća, vraćao u život, radovao se životu, a bolesni svijet ga je razapeo i u grob strpao, misleći da će mu tako usta zatvoriti i da će ga se zauvijek riješiti.

No, uskrsnuli Gospodin izlazi iz groba, govori jače nego ikad i hoda ovim svijetom više nego ikad. Taj živi i uskrsnuli Gospodin prolazi danas ovom bolesnom planetom i govori nama koji smo se – koje li istinite ironije – iz straha za život, zatvorili u svoje grobove:  »Ja ću otvoriti vaše grobove, izvesti vas iz vaših grobova, narode moj.« (Ez 37,12).

Isus nas uistinu želi izvesti iz naših grobova, ali ne onakve kakvi smo u te grobove ušli, jer i on nije ustao iz groba isti onakav kakav je ušao. Ako iz svojih domova kao grobova ne izađemo kao novi ljudi, uzalud smo u njih ulazili, jer ćemo se u njih kad tad morati ponovno vratiti.

Uskrsnuli Gospodine Isuse Kriste koji si nakon uskrsnuća prosvjetljivao pameti i srca svojih učenika, prosvijetli nas i sav ovaj svijet svojim Duhom da ozdravimo i upoznamo tebe, koji jedini imaš riječi života vječnog.“