Mons. Lyimo u razgovoru za IKA-u naglasio je da mu ovo nije prvi dolazak u Hrvatsku. “Prvi put sam bio ovdje 2016., u posjetu tanzanijskom svećeniku koji je ovdje misionar. Tom sam prigodom upoznao i nadbiskupa Đuru Hranića, koji me pozvao i u službeni posjet Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji.”

Predstavljajući pak Nadbiskupiju Arusha, spomenuo je da je smještena u sjevernom dijelu Tanzanije, ispod planine Kilimanjaro, blizu granice s Kenijom i svih najpoznatijih nacionalnih parkova poput Serengetija. Površina nadbiskupije je 67.340 km2, što znači da je nešto veća nego Hrvatska. “Imamo oko dva milijuna stanovnika, od čega 500 tisuća katolika, o kojima brinu 62 dijecezanska svećenika. Na području Nadbiskupije Arusha je 55 župa uz koje je vezano oko 200 filijalnih crkava”, spomenuo je mons. Lyimo.

Osvrćući se na svoj pohod Hrvatskoj, započet prije gotovo dva tjedna, i posjete župama Đakovačko-osječke nadbiskupije, mons. Lyimo naglasio je i vezu svoje mjesne Crkve i Đakovačko-osječke nadbiskupije: “Kako rekoh, pozvao me nadbiskup Hranić da vjernicima njegove nadbiskupije govorim o potrebama ljudi u Arushi. Pohodio sam različite župe i svagdje su me lijepo primili. Pokazali su svoju velikodušnost i bogato me obdarili. Uvjeravam i njih i sve vas, da će sve što su mi dali biti u Arushi upotrijebljeno za potrebe ljudi. Imamo brojnu siročad, bolesne, studente i učenike iz siromašnih obitelji… Potreba je zaista puno. Veza između naših mjesnih Crkava bit će sada sve čvršća, a mi ćemo moliti da se ta veza i suradnja nastavi i produbi.”

“Katolička Crkva u Arushi puno radi na pastoralnom, ali i razvojnom području. Mnoge su župe uspostavljene u udaljenim područjima u kojima nema cesta, škola, bolnica, čak ni vode. Kada idemo u ta područja evangelizirati i naviještati Božju riječ, moramo pomoći tim ljudima kako bi mogli čuti riječ Božju. Ako nema bolnica ili klinika, mi moramo izgraditi te bolnice i klinike, ako nema vode, moramo izgraditi bunare, a ako nema škola, moramo ih sagraditi, počevši od vrtića. Ljudima pomažemo i materijalno i duhovno, ali potrebe su goleme. Imamo mnogo siročadi kojima su roditelji umrli od virusa HIV, imamo hendikepirane, imamo i dosta gubavaca i svima nastojimo pomoći. Ne možemo naviještati riječ Božju ako su ljudi gladni ili nemaju odjeće ili lijekova. Dakle, nastojimo im pomoći duhovno, materijalno i u svakom mogućem smislu”, zaključio je mons. Prosper Balthazar Lyimo.