Na misi je sudjelovalo 70-ak vjernika laika i sedam redovnica. Na ulazu u katedralu biskup je blagoslovio maslinove grančice i sve nazočne u katedrali. Nakon ulazne procesije, koja je bila praćena pjevanjem katedralnih pjevača i drugih u katedrali, nastavljeno je slavljenje mise.

Po završetku čitanja svetopisamskih odlomaka, uključujući i „Muku po Marku“, koju su naizmjenično predstavili okupljenim misarima rektor Grgić, biskup Komarica, te pojedinci iz zbora i cijeli zbor, biskup Komarica održao je prigodnu propovijed.

Govoreći o Isusovoj muci, biskup Komarica rekao je da trpljenje u Isusovu životu i njegova grozna smrt na križu, nisu bili plod ‘slučaja’, nego je to bilo potrebno za spasenje ljudskog roda, a što je Bog Otac prihvatio.

U svome žrtvovanju na križu Sin Božji, Isus Krist, koji je kao Spasitelj ljudskog roda došao na ovaj naš svijet, dao je nebeskome Ocu savršeni dar izmirenja i ljubavi u ime cijelog ljudskog roda. Time je on ostvario oproštenje grijeha ljudima i otvorio im pristup božanskom, vječnom životu, pojasnio je mons. Komarica.

„Za nas, i ne samo za nas, vrlo je važno ispravno uočiti da je ubijeni i uskrsli Isus Krist definitivni Gospodar i Neba i Zemlje, gospodar nad životom i smrću. To uključuje za nas silno usrećujuću, istinitu stvarnost da smisao postojanja svakog čovjeka i cijelog svijeta nije besmisao, nije slijepa sudbina, nije slučaj, nego Isus Krist. On je jedini pravi i definitivni odgovor na sva opravdana pitanja koja se nameću čovjeku i čovječanstvu. U osobi i u spasiteljskom djelu Isusa Krista cijeli svijet pronalazi svoj smisao. Bez Krista, kao Spasitelja i Gospodara ili mimo njega, svijet uzalud traži spasonosnu medicinu protiv svih smrtonosnih ‘pandemija’ besmisla i nemirâ i svih vrsta svoje porobljenosti“, rekao je biskup.

„Ova aktualna pandemija koronavirusa pokazala je ljudima njihovu vlastitu krhkost, ograničenost, ranjivost i slabost. Razotkrila je i sve njihove lažne prioritete. Ujedno je potaknula i ubrzala neke promjene“, primijetio je biskup, rekavši da je „vrijeme da više ne izbjegavamo sebi postaviti određena važna životna pitanja i da se potrudimo ustanoviti koji su to prioriteti – naši osobni i naši zajednički – kao Crkve, naroda i društva“.

„Mi, kao članovi Kristove Crkve u ovoj našoj Domovini, dijelimo zajedno s drugim našim sugrađanima našu sadašnjicu i razmišljamo o našoj zajedničkoj budućnosti. Nemamo opravdanih razloga da zbog naše aktualne – po mnogim egzistencijalnim pitanjima – teške pa i dramatične situacije – samo jadikujemo, a još manje da se dadnemo uvući u beznađe i očaj. Ako barem malo pogledamo u prošlost kršćanstva ne samo u ovoj zemlji, nego općenito – sve od njegovih početaka, onda ćemo ustanoviti da je njemu u svakom vremenu bilo vrlo teško; da je bilo osporavano, trajno napadano. K tome je i sama Crkva na sebe ‘natovarila’ grijehe svojih vlastitih članova i grijehe drugih svojih suvremenika. Tako se ona vrlo često nalazila u situaciji ispod svojih mogućnosti. A tako se događa i danas s Crkvom i s pojedincima u Crkvi. U isto vrijeme, tj. tijekom cijele svoje 2000-te povijesti Crkva je – zahvaljujući neuništivoj snazi uskrslog Krista – koja joj je zajamčena – ‘u sve dane do svršetka svijeta’ (Mt 28,20) – po brojnim svojim članovima, njihovoj spremnosti i vjerodostojnosti, ona je djelovala spašavajući i ozdravljajući u ljudskom rodu. Ona je branila čovjeka i njegovu bogolikost, njegovo nezamjenjivo dostojanstvo protiv svih onih, koji do toga nisu htjeli ništa držati“, istaknuo je mons. Komarica.

„Kao članovi Kristove Crkve u ovoj zemlji – trebamo se – uza svu našu opravdanu ljubav prema našoj slavnoj vjerničkoj tradiciji, truditi više biti otvoreni, zauzeti i znatiželjni glede budućnosti i katolika i nekatolika u ovoj zemlji. Naime, tradicija nema nikakve šanse, ako ona ne razvija više duhovnog blaga u sadašnjosti za današnje ljude, za njihove utemeljene nade, njihove čežnje i potrebe, za njihovu kreativnosti i spremnost za zalaganje oko izgradnje sigurne i svakog stanovnika naše Domovine dostojne budućnosti“, poručio je biskup Komarica.

Vjernicima je uputio i nekoliko ohrabrujućih misli, rekavši: „Od kada se sâm utjelovljeni Bog – Isus Krist – totalno i definitivno solidarizirao s čovjekom i čovječanstvom nema ni jedne ljudske patnje koja bi bila nezamijećena i da nije uključena u Kristovu spasonosnu patnju! Nema ni jedne ljudske patnje tako osamljene da ne bi s Kristovom patnjom bila združena. Nema ni jedne ljudske patnje tako velike, da iznad nje ne bi bilo svjetlo, utjeha i pobjeda Uskrsa!“

U Molitvi vjernika molilo se za razne nakane Crkve, društva i svijeta, uključujući i sve one koji su pogođeni aktualnom dramom pandemije koronavirusa.

Na kraju mise svi su izmolili uobičajenu molitvu, koju vjernici Banjolučke biskupije – već petu godinu – u duhovnom i molitvenom savezništvu s korejskim katolicima mole za katolike u Sjevernoj Koreji i za mir na Korejskom poluotoku.