Misno je slavlje i ove godine predslavio banjolučki biskup Franjo Komarica. S njime su suslavili pomoćni biskup Marko Semren, župnik i čuvar svetišta mons. Ivica Božinović, župnik i dekan banjolučki Vladislav Žarko Ošap, župnik i gvardijan petrićevački fra Domagoj Šimić, župnik Marije Zvijezde p. Zvonko Topić i biskupov tajnik Predrag Ivandić.

Na misnom slavlju je sudjelovao veći broj sestara milosrdnica iz njihovih samostana u Banjoj Luci, Sarajevu, Livnu, Derventi, Žepču, Mostaru i Ljubuškom. Sa sestrama iz Livna na slavlje je došla i skupina djevojaka, članica Zajednice sv. Vinka Paulskog.

Uslijed još uvijek aktualne pandemije na slavlje je došlo manje vjernika iz te i susjednih župa kao i prognanih banjolučkih katolika iz susjedne Hrvatske. Bili su i predstavnici rodbine ubijene sestre i svećenika.

Prije mise nazočni su zajedno molili krunicu. Župnik Božinović je svima izrazio dobrodošlicu.

Biskup Komarica je na početku mise podsjetio nazočne da se članovi – odnosno župljani Banjolučke biskupije svake godine s pijetetom – u molitvi – barem na dan nasilne smrti njihovih župnika, a ovdje i časne sestre, sjećaju njihovih plemenitih života koje su oni trošili i potpuno žrtvovali za Boga i njih svoje bližnje tijekom rata 90-ih godina prošlog stoljeća. Izrazio je uvjerenje da će se takva praksa njihove zahvalnosti i ubuduće nastaviti.

Misno slavlje za početo zajedničkim moljenjem srednjeg časa iz časoslova.

U prigodnoj propovijedi, naslanjajući se na pročitane svetopisamske odlomke, biskup Komarica je najprije podsjetio na ispunjenje Isusovih riječi, upućenih njegovim učenicima da će i oni sami doživjeti od svojih bližnjih njegovu sudbinu baš zato što su njegovi, „poradi Imena moga“. Nadodao je kako su i ubijeni svećenik i redovnica znali za ta Isusova „pretkazivanja“, a osobito župnik Filip koji je i prije svoje mučeničke smrti – „na vlastitoj koži – kao dokazano – nevino osuđen od bezbožnog suda i suca bivše države, po priznanju tog istog suca, morao odležati višegodišnju zatvorsku kaznu, praštajući svojim nesretnim neprijateljima i svima koje su oni zaveli i prisilili da se svrstaju među sluge Zloduha“.

Biskup Komarica je zatim govorio o trpljenju Kristovih vjernika zbog njihove vjernosti njemu tijekom svih stoljeća povijesti Crkve. Među njih se ubrajaju i one mnoge stotine nedužnih iz posljednjeg rata s područja Banjolučke biskupije, zajedno sa svojim duhovnim pastirima. Podsjetio je na višekratne poticaje papâ i biskupa „da se ne izgube svjedočanstva ovih postojanih“ boraca za Božju stvar i za Kristovo kraljevstvo na zemlji i da se ne zaborave spomeni onih koji su pretrpjeli mučeništvo“.

Zatim je protumačio glavne principe koje je Crkva odredila za ispravno procjenjivanje mogućih causa „slučajeva“ istinskog mučeništva.

Izrazio je svoje „tvrdo“ uvjerenje da su i svećenik Filip i redovnica Cecilija, s četvoricom drugih ubijenih svećenika u posljednjem ratu, a i oni koji su umrli od posljedica torture od strane njihovih mučitelja, ozbiljni kandidati da se o njima započne voditi i crkveni proces za njihovu beatifikaciju.

Obodrio je sve nazočne da se i sami potrude što bolje upoznati ove istinske duhovne velikane iz naše domaće sredine, koji i nama imaju što reći svojim primjerom života.

Svi prisutni su i prije i poslije mise imali mogućnost posebno se pomoliti u „spomen sobi“ obnovljene župne kuće, u kojoj su spaljeni ovi Božji službenici.

Nakon mise su se sudionici misnoga slavlja još dugo zadržali u zajedničkom razgovoru i „na gozbi ljubavi“. Neki od njih su pohodili i grobove ovih mučenika za groblju sv. Marko u Banjoj Luci, a neki su pohodili i katedralu i kapelu bl. Ivana Merza te se još jednom susreli s biskupom Komaricom u dužem razgovoru.