Kapela Sv. Roka bila je najmanja, ali i najstarija na petrinjskom području. Kao drvena kapela spominje se još 1696., dok je ista zidana dovršena 1823. godine. Bila je spomenik kulture, a tijekom velikosrpske agresije na Hrvatsku, u Domovinskom ratu, 1992. godine razrušena je do temelja. Njena obnova započela je u srpnju 2016. godine prema projektu arhitekta Davora Salopeka i u potpunosti je zadržala prijašnji izgled.

U koncelebraciji bili su generalni vikar mons. Marko Cvitkušić, župnik petrinjske župe Preobraženja Gospodnjeg vlč. Damir Ceković, župnik iz Viduševca vlč. Marijan Štingl, župnik iz Komareva vlč. Robert Jakica, kapelan vlč. Hrvoje Zovko i domaći župnik i dekan preč. Josip Samaržija koji je na početku sve pozdravio i zahvalio svima koji su na bilo koji način pomogli da se kapela sagradi.

U homiliji biskup je pojasnio da kada se slavi izgradnja crkava „uvijek se sjećamo toga kako je Crkva zapravo živi Božji narod i kako smo upravo mi ta Crkva u kojoj se Bog treba proslaviti“.

„Istina je da mi trebamo i krov nad glavom i mjesto gdje se možemo susresti, sabrati, moliti i slaviti misu, ali mi to trebamo činiti u svom srcu gdje god bili, jer smo hram Duha Svetoga kako uči sv. Pavao. Kao što je i na ploči iznad vrata crkve Sv. Lovre latinski tekst koji mene često nadahnjuje, a koji je bio pronađen nakon što je crkva uništena u Domovinskom ratu i na kojem piše: ‘Ako tko ovaj hram Božji uništi, njega će raspršiti Bog’.

Kada sam gledao tih dana nakon Oluje, baš u ovo vrijeme između blagdana Preobraženja Gospodnjeg i Lovrenčeva, tužnu kolonu ljudi koji su odlazili iz naše domovine, mislio sam kako je to bilo jedno raspršenje. Kao da ih je Bog raspršio i želio ih je upozoriti da su učinili zlo. Jedno od zla je i rušenje ove kapele, kao i tolikih drugih crkava: Sv. Lovre, Sv. Bartola… Čitava polovica naše biskupije koja je bila okupirana, potpuno je srušena. Baš su se na crkvenim objektima iživljavali, htjeli su sve naše tragove, duhovnost i ono što čini identitet našeg naroda, uništiti. Tolika su zla učinili da su osjetili nelagodu i odlučili ne živjeti ovdje i otići. Taj tekst iz Prve poslanice Korinćanima nastavlja se na Pavlovu riječ: ‘Vi ste hram Duha Svetoga i neka pazi onaj koji taj hram tj. čovjeka uništi. On će Bogu odgovarati’. Mi se prvo trebamo pitati kakvi smo prema ljudima. Svaki čovjek će stati pred Božji sud i odgovarati je li bio čovjek i je li potrebitom pomagao. Činiti dobro drugome zakon je Evanđelja i preduvjet budućnosti“, rekao je biskup, zaključivši kako je primjer takvog života bio i sv. Rok koji je prodao svoje bogatstvo da bi se posvetio služenju siromaha.