Koncelebrirao je domaći župnik Damir Ceković, a uz brojne domaće vjernike slavlju je nazočila i višečlana obitelj Rašić iz Buja koja je krstionicu poklonila ovoj crkvi.

Na početku, župnik Ceković je pozdravio sve nazočne, izrazivši zahvalnost biskupu na dolasku i obitelji Rašić na daru krstionice. Naglasio je kako taj dar predstavlja njihovu ljubav prema Crkvi i župi. Župnik je zahvalio dobročiniteljima i na velikom djelu koje su učinili nakon potresa kada su materijalno i duhovno pomogli brojnim Petrinjcima. „Ovaj krsni studenac daje jedno novo svjetlo za ovu našu župu i Petrinju, da ima nade za naš narod i da će biti blagoslovljen brojnim novim krštenjima“, rekao je Ceković.

U homiliji, biskup Košić je podsjetio da blagdan Krštenja Gospodinova označava završetak božićnog vremena, ali isto tako naglasio je kako je taj događaj posebno važan jer označava početak Isusova javnog djelovanja.

„Čuli smo kako je Isus bio kršten na rijeci Jordan. Tamo je Ivan Krstitelj krstio sve kao pripremu za njegov dolazak, pozivajući narod na obraćenje grijeha. Zanimljivo u izvještaju drugog sinoptika imamo opis gdje se Ivan nećka krstiti Isusa pa i govori kako ga nije dostojan te neka On dođe njega krstiti. Ali Isus mu odgovara: Pusti, treba izvršiti svu pravednost. Doista, to je bila volja Oca nebeskog da je Isus došao biti nama jednak. On se solidarizirao s nama grešnicima, a to možemo vidjeti i u tome kako je u redu s drugim grešnicima čekao svoje krštenje.

Ivanovo kršenje je bilo ono od oproštenja grijeha, a Isusovo je krštenje, krštenje Duhom Svetim. To krštenje je Krist ustanovio kada je uzlazio na nebo i kada je izričito rekao apostolima: Idite po svem svijetu, propovijedajte Evanđelje i krstite sve u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Od tog trenutka, pa do dana današnjeg, oni koji se pridružuju Crkvi, krste se upravo tako. Krštenje je to vodom i Duhom Svetim, praštanje od grijeha, odvraćanje od zla i izabiranje puta vjere u Presvetom Trojstvu. To zapravo znači, kako je i Benedikt XVI. protumačio jednom prilikom, da to nije krštenje u ime nečije nego u osobu Oca, Sina i Duha Svetoga, dakle u sam život Presvetog Trojstva uranja se tog novog krštenika“, pojasnio je biskup dodavši kako je krštenje za nas važno jer je to početak naše vjere.

Poručio je i kako krštenjem započinjemo život Isusovih učenika, ali i kako na tom putu treba napredovati do samog stola Gospodnjeg te biti dionik euharistije. „Zato je dobro da se i simbolički ova nova krstionica postavila na ulaz u crkvu. Od tog ulaza treba doći do oltara i postati punopravni član Crkve po Svetoj potvrdi i po Svetoj euharistiji. Upravo je euharistija vrhunac i tko može sudjelovati na misi s pričešću on je u punini tijela Kristova tj. Crkve“, rekao je biskup dodavši kako smo mi krštenjem ucijepljeni u Presveto Trojstvo.

U nastavku biskup Košić je rekao da je doista lijepo je čuti u evanđelju kako Otac nebeski naziva Isusa: „Ti si Sin moj, ljubljeni! U tebi mi sva milina“. „Te riječi Bog je uputio svakome od nas. Teolog Nouwen je napisao da je to možda i najveći grijeh nas kršćana, što smo zaboravili, što nemamo u glavi, da smo ljubljena djeca Božja. Kada bismo to znali tada nas ništa ne bi moglo slomiti i kao što sveti Ivan kaže to bi bila pobjeda naša. Jer što to pobjedi svijet nego vjera. Sjetimo se koliko je samo puta Isus rekao onima koje je ozdravio i kojima je činio čudesa: Idi vjera te tvoja spasila. Potrebna je vjera i osloniti se na Boga kako bi u konačnici bili dionici Božjega života“, zaključio je na kraju biskup.