Misu je biskup predslavio u zajedništvu s dekanom Sisačko-katedralnog dekanata preč. Krešimirom Bulićem, policijskim kapelanom Ivom Borićem i domaćim župnikom Ivicom Šimunovićem koji je na početku i pozdravio sve okupljene. Misnom slavlju nazočili su i župan Sisačko-moslavačke županije Ivo Žinić sa zamjenicima, predsjednica Županijske skupštine Ivanka Roksandić, karlovački župan Damir Jelić, načelnik Općine Martinska Ves Stjepan Ivoš te predstavnici Hrvatske vojske i policije.

U homiliji biskup je podsjetio kako su na današnji dan u Desnom Trebarjevu rođeni prvaci Stjepan i Antun Radić. „Obojica ove braće Radić bili su velikani naše hrvatske povijesti jer su kao narodni vođe prosvjetljivali narod i politički ga vodili kada je bio dezorijentiran. Stjepan je dapače svoj život završio kao hrvatski mučenik jer je umro 8. kolovoza 1928. od posljedice atentata u beogradskoj skupštini, kad su 20. lipnja 1928. ubijena još dvojica hrvatskih narodnih zastupnika, Đuro Basariček i Pavle Radić, a ranjeni dr. Ivan Pernar i Ivan Granđa. Mogli bismo zaključiti da je politika naše županije utemeljena na radićevštini kao borbi za svoj narod, sve do žrtve vlastitoga života“, poručio je biskup.

U nastavku biskup je, prije svega s okupljanim političarima, podijelio i neke od misli o politici kako ih je iznio papa Franjo u knjizi „Politika i društvo“. „Mislim naime da se papine misli i današnja braća Radić, koje imamo pred očima na Dan naše županije, lijepo nadopunjuju. Čujmo nekoliko papinih rečenica: ‘Svaki čovjek i svaka institucija u svijetu uvijek ima političku dimenziju. Za Politiku s velikim P veliki Pio XI. rekao je da je to jedan od najuzvišenijih oblika ljubavi prema bližnjemu. Zalagati se za ‘dobru’ politiku znači tjerati zemlju prema naprijed, raditi na napredovanju njezine kulture: to je politika. I to je umijeće’.

Više puta Papa s pohvalama govori o politici i ponavlja rečenicu da je ona „najuzvišeniji oblik ljubavi prema bližnjemu“, dakako kada se ona posvećuje dobru zajednice, svojih bližnjih, svoga naroda. I sam se ponosi kada ga se nazove političarom. Pripovijeda: ‘Na povratku iz Meksika sredinom veljače 2016. od novinara sam saznao da je prije izbora za predsjednika Donald Trump rekao da sam ja političar… Zahvalio sam mu što me nazvao političarom zato što Aristotel ljudsko biće definira kao animal politicum, i to mi je čast. Priznao je, dakle, da sam ja čovjek’. Novinar Wolton podsjetio je Papu na njegove riječi izrečene 2015. u Bogoti: ‘Katolik se ne može zadovoljiti gledanjem s balkona’. I pita: Treba li se dakle angažirati u politici, na što je Papa odgovorio: ‘Da! Ali u visokoj politici’.

Na nekoliko mjesta Papa ponavlja kako ‘Crkva mora ući u ‘visoku politiku’, što znači da se ‘Crkva bavi politikom koja temeljem Evanđelja ljude vodi prema naprijed. Ne smije se miješati u ‘nisku’ stranačku politiku… niska politika stalno iskorištava Crkvu’, Papine su riječi. To bi značilo da se Crkva i njezini predstavnici, a među njima i papa, trebaju baviti vizijama o budućnosti čovječanstva i naroda, ali ne i sudjelovanjem u stranačkom političkom životu. Tu je papa Franjo blizak misli Stjepana Radića koji nije volio što se visoki kler miješao u stranačku politiku njegova vremena. Osobito je to zamjerao slovenskom svećeniku dr. Antonu Korošecu koji je bio čak i ministar u tadašnjoj jugoslavenskoj vladi, a radio je protiv hrvatskih interesa.

A među vizije koje Papa zagovara spada zalaganje za mir, a protiv rata, zalaganje za očuvanje životnog okoliša, o čemu je Papa napisao i encikliku ‘Laudato si’, tu je svakako preferencijalna opredijeljenost za siromašne, u što spada i solidarnost te pitanje odnosa prema ekonomiji, prema migrantima, obrana obitelji i perspektivnost mladih, pitanja o kulturi, tradiciji“, iznio je između ostalog biskup te na kraju poručio okupljenima neka im ove misli budu poticaj „kao što su to bile i ideje i žrtva braće Antuna i Stjepana Radića, kojima molimo vječni mir, a Domovini napredak“.