U koncelebraciji bili su generalni vikar mons. Marko Cvitkušić, domaći župnik vlč. Ivan Grbešić, dekan Katedralnog dekanata preč. Krešimir Bulić, katedralni župnik preč. Marko Karača, župnik petrinjske župe Preobraženja Gospodnjeg vlč. Damir Ceković i supsidijar iz župe Budaševo vlč. Mario Stjepan Šikić.

Govoreći o svim svetima biskup je rekao kako znamo da su po učenju Crkve svi oni koji su u nebu, koji su kod Boga i koji su doživjeli poslije ovoga zemaljskog života cilj prema kojem su putovali – život vječni.

No, da bi čovjek prispio Bogu ‘oči u oči’, da dosegne taj svoj životni cilj na drugom svijetu, potrebno je da na ovom svijetu živi tako da njegov život bude putovanje prema tom cilj.

„Znamo da je moguće putovati i bez cilja, ili u suprotnom smjeru od određenog cilja (…) Svi mi želimo ostvariti svoj život na najbolji način i zato se trudimo da to i postignemo. Mi kršćani vjerujemo našem Gospodinu Isusu koji je rekao pred kraj svoga zemaljskog života da ‘ide Ocu pripraviti nam mjesto’, jer ‘u Oca njegova su mnogi stanovi’. On je govorio da njegov Otac želi da budu s njim njegovi učenici: ‘kamo ja sada idem vi ne možete doći’ (Iv 8,21), ali gdje sam ja ondje će biti i moj učenik (…) jer ja želim ‘da i oni koje si mi dao budu gdje sam ja, da i oni budu sa mnom, da gledaju moju slavu, slavu koju si mi dao jer si me ljubio prije postanka svijeta’ (Iv 17,24). Doista, ‘Bog nije poslao Sina svoga na svijet da on osudi svijet, nego da se svijet spasi po njemu’ (usp. Iv 3,17). Kad bismo danas htjeli odgovoriti na pitanje, kako shvatiti poziv II. vatikanskog sabora da smo svi pozvani na svetost, po uzoru prema Božjoj svetosti: ‘Budite sveti kao što sam svet ja Bog vaš!’ (Lev 19,1)?, tada bismo trebali potražiti one ljude koji žive vrijednosti koje je Gospodin Isus živio kad je bio među nama“, rekao je biskup progovorivši u nastavku o Isusovim značajkama i vrlinama.

U nastavku ustvrdio je i kako bismo mi danas mogli svetima imenovati ljude koji su: pravedni, koji gladuju za pravednošću, koji su iskreni i čista srca, koji su milosrdni i mirotvorci i koji su spremni na progonstva.

Danas su sveti oni koji su pravedni koji daju onima koji zasluže pravednu plaću (…) sveti su također s druge strane oni koji su marljivi te rade i žrtvuju se za svoju obitelj, za društvo i Domovinu ostajući u njoj i dajući joj svoje darove i talente.”

„Mogli bismo tu nadodati: oni koji nisu potkupljivi, koji ne zgrću ništa za sebe već više daju drugima i misle na druge, oni koji imaju srca za bijedne i bolesne, koji se posvećuju njezi bolesnika, koji podnose velike uvrede i podmetanja da bi se istina čula, oni koji ne odustaju od borbe za istinu i ne daju se zastrašiti; oni koji su blagi i nenasilni, koji ne žele ni u kojem slučaju činiti zlo drugima (…) Oni su to koji su svoje živote izložili za obranu drugih, svojeg doma, obitelji i domovine (…) poput sv. Ivane Orleanske, poput sv. Ivana Kapistranskog, popa Marka Mesića i fra Luke Ibrišimovića (…) i naših hrabrih branitelja koji su dali živote u Domovinskom ratu za slobodu Domovine“.

Osvrnuvši se na prvo čitanje iz Knjige Otkrivenja sv. Ivana u kojem apostol govori o viđenju nebeske Crkve, biskup je poručio kako odjeveni u bijele haljine s palmama u rukama jesu mučenici. „To su naši mučenici: sv. Kvirin sisački, Nikola Tavelić, sv. Marko Križevčanin, bl. Alojzije Stepinac, bl. Miroslav Bulešić, bl. Drinske mučenice i toliko mnoštvo svećenika, redovnika i redovnica, vjernika laika, staraca i djece, muževa i žena koji su svoju krv prolili, koji su bili progonjeni zbog vjere i za ljudske oči pali kao žrtve raznih političkih sustava, carstva i ideologija koje su sve željele potčiniti i staviti pod svoje noge, ali oni se nisu dali. Samo u našoj Biskupiji imamo 22 svećenika mučenika, žrtve: 20 od komunističkog terora, 1 ubijen od ustaša i 1 od četnika. Preko 600 svećenika, redovnika, redovnica i bogoslova i sjemeništaraca ubijeno je poslije Drugog svjetskog rata. Za tjedan dana mi ćemo upravo ovdje komemorirati našeg svećenika župnika Antuna Grahovara, žrtvu na početku Domovinskog rata (…) Koliko li je pak tek veliko mnoštvo ubijenih na križnom putu od Bleiburga diljem Slovenije, Hrvatske i do Bitole u koloni koja je brojila oko pola milijuna Hrvata! Sve su to žrtve bezumlja, žrtve s palminim granama, znakom mučeništva. Pribrojimo njima i žrtve Domovinskog rata: preko 15 tisuća ubijenih, od čega više od polovice civila, a njima treba pribrojiti i preko 3 tisuće branitelja koji su se sami ubili poslije rata, pa nestalih gotovo 2 tisuće (…) to je 20 tisuća ubijenih! I najgore je, osobito za obitelji ubijenih, što se za većinu tih ubojstava neprestano ponavlja: ‘za koje još nitko nije odgovarao’. Nedavno smo (21.X.) obilježili ubojstvo civila u Baćinu kod Hrv. Dubice, gdje je u jednoj jami pronađeno 56 ubijenih civila, a ukupno je u toj župi ubijeno njih 137.“

Biskup je rekao i da ako su na ovom svijetu već mogući „zločini bez kazne“, pred Bogom to nije moguće.

Svatko će zadobiti svoju ili nagradu ili kaznu, prema onome što je počinio na ovom svijetu. U Božju pravdu vjerujemo, on je jedini pravedni i istiniti sudac. On je i oprosni sudac, no za oproštenje je potrebno priznanje i pokajanje te pokora za počinjeni grijeh.

„Kad je riječ o totalitarizmima XX. stoljeća, važna je, a u javnim medijima namjerno prešućena, nedavno objavljena nova rezolucija EU parlamenta o zločinima nacizma, fašizma i komunizma – od 19. rujna ove godine. Ona izričito kaže da se u postkomunističkim zemljama još uvijek toleriraju znakovi, spomenici i osobe koje predstavljaju taj režim, te poziva vlade da se to ukloni i tako jasno poruči svima da su to bili zločinački režimi. I dok se, hvala Bogu, nacističke i fašističke simbole i spomenike davno uklonilo, komunistički još uvijek truju naš prostor i zagađuju društveno ozračje koje ne može postati zdravo bez jasne poruke da se društvo želi osloboditi tih okova zla“, rekao je biskup te zaključio kako i mi, poput svih svetih, moramo proći kroz nevolje i kao dobri učenici slijediti svog Učitelja, Isusa Krista Gospodina da bismo mogli zadobiti vječno blaženstvo u nebu.

Nakon misnog slavlja, biskup se sa svećenicima i više stotina okupljenih vjernika u procesiji uputio do središnjeg križa Gradskog groblja gdje su molili za pokoj svih duša čiji su posmrtni ostaci pohranjeni na ovom groblju.