Biskup Košić slavio misu na Veliku Gospu u Gori

Koncelebrirali su generalni vikar mons. Ivica Mađer, kancelar mr. Janko Lulić, te više svećenika ponajviše iz Petrinjskog i Glinskog dekanata. Na početku sve okupljene i biskupa pozdravio je rektor svetišta preč. Paško Glasnović.

Blagdanskom slavlju nazočili su i brojni hodočasnici, od kojih je dio pristigao pješice iz tri petrinjske župe te iz Gline i kolnih mjesta, a prisutni su bili i predstavnici gradskih i županijskih vlasti.

Na početku homilije biskup je rekao kako toga dana na tom mjestu zahvaljuju za Mariju, o njoj razmišljaju da bi i sami k njoj prispjeli te joj se preporučaju da ih svojim molitvama zagovara pred Bogom da im On podari ono što im je potrebno za njihov vremeniti i vječni život.

Biskup je podsjetio i kako je u Sisačkoj biskupiji od prošle pastoralne godine Godina sinode, baš kao i u čitavoj Crkvi katoličkoj po želji pape Franje. Ustvrdivši kako Sinoda želi pridonijeti boljem razumijevanju između Kristovih vjernika laika i klerika, međusobnoj suradnji te većoj afirmaciji laika u Crkvi, u na stavku je i progovorio o više, s tim povezanih, tema.

Govoreći o ženama u Crkvi, biskup Košić je rekao kako se danas na više razina postavlja pitanje uloge žene u Crkvi. „A mi, zajedno sa svetim papom Ivanom Pavlom II., kažemo: idealna žena u Crkvi je Blažena Djevica Marija. Naime, ona je žena koja je svoje ostvarenje našla u zadaći majčinstva i cijelom svijetu rodila Spasitelja. Danas neke žene ne žele majčinstvo, ne prihvaćaju ono što im je Bog dao i za što ih je stvorio. Ne, one same žele odlučivati što hoće, ne priznaju nikakvu zadanost, što je dio djelovanja danas mnogih feminističkih i liberalnih krugova i zajednica. A to je đavolski stav: Non serviam – neću služiti!, rekao je Lucifer Bogu i tako postao pali anđeo. I danas se taj otpad od Boga nastavlja na zemlji, u mnogim sferama ljudskog postojanja i djelovanja po đavlovu primjeru i poticaju ljudi odbijaju poslušnost Bogu i sami žele biti bogovi. Papa sv. Ivan Pavao II. u dokumentu Mulieris dignitatem kaže da je upravo BDM ostvarila ideal žene, da je ona ispunila svu zadaću žene te predstavlja najveće dostojanstvo žene kako ju je Bog zamislio“.

Osvrnuvši se u nastavku na laike, biskup je rekao su oni najveći dio Crkve, oni koji čine Božji narod, pa u tom smislu je i papa prvi laik, a također i biskupi i svećenici jer su dio Božjeg narod te nisu izvan niti iznad Božjeg naroda. „Drugi vatikanski sabor je jako afirmirao položaj laika u Crkvi i rekao da laicima pripada da iznutra poput kvasca pridonose posvećenju svijeta te tako u prvom redu svjedočanstvom svojega života, blistajući vjerom, nadom i ljubavlju, drugima očituju Krista. (LG 31) Oni dakle „žive u svijetu te se bave vremenitim stvarima i uređujući ih po Božjemu(ib.). Što je onda specifičnost vjernika laika? To da žive u svijetu, ali da to svjetovno prožimaju duhom prema Božjim zapovijedima izgrađujući tako Božje kraljevstvo. Vjernicima laicima je vlastito promicati dostojanstvo ljudske osobe, voditi obiteljski život, uređivati vrijednost ljudske djelatnosti tj. dostojanstvo rada i gospodarstva, promicati napredak kulture, voditi političku djelatnost te promicati mir u društvu“.

Jedna od tema biskupove propovijedi bila je obitelj i bračni život te razaranje istih jer se u javnosti, medijima, zakonima i općenito u društvu nameću načela i stavovi suprotni kršćanskoj antropologiji. „Direktno se u globalističkoj agendi, koja uključuje nametanje protunaravnih stavova, isključuje i ponižava vjernike. I dok mi vjernici stidljivo ulazimo u javni prostor, ova se protuobiteljska i protuvjerska agenda nameće nasilno. Vidio sam to osobno više puta na primjeru Hoda za život i molitvi krunice muškaraca na trgu: vjernici nisu ni protiv koga, nisu nasilni, dok su oni drukčijih stavova nasilni, oni buče, smetaju, žele one koji drukčije misle ukloniti iz javnosti… Oni zapravo pod krinkom slobode uništavaju demokraciju jer demokracija je vladavina većine a oni koji su manjina nameću svoje stavove većini“, rekao je biskup progovorivši još o političkom djelovanju laika, kulturi i gospodarstvu.

Na kraju rekao je i kako to svetište u Gori proživljava po tko zna koji put svoju obnovu. „Nakon razaranja i rušenja došlo je vrijeme građenja i obnove. Bogu smo zahvalni što obnova dobro napreduje. Nadamo se da ćemo do kraja godine moći posvetiti crkvu, a ja bih želio da to bude ponovno na isti datum, tj. 8. prosinca, kao što je to bilo i prije 8 godina. Tako bismo započeli naše okupljanje ponovno u crkvi. Osim toga u ovom svetištu treba još izgraditi župni dvor, i to na mjestu kupljene kuće pokraj bogoslužnog prostora, a nakana nam je urediti i vanjsku crkvu ispod same crkve na livadi prema potoku, kao i sagraditi pastoralni centar za duhovne susrete. Neka nas Majka naših stradanja zagovara da u tome uspijemo! Ona je uz nas dok stradamo, ali nam i pomaže da poput njezina Sina nakon muke i križa doživimo svoje uskrsnuće“, zaključio je biskup.