Istina je prava novost.

Biskup Košić slavio misu zadušnicu o 10. godišnjici smrti Đure Brodarca

Sisački biskup Vlado Košić predslavio je u utorak 13. srpnja u Pastoralnom centru katedralne župe u Sisku misu zadušnicu za pokojnog generala Đuru Brodarca, u povodu 10. godišnjice njegove smrti.

Biskup Košić u homiliji je istaknuo da je general Brodarac svoj život posvetio obrani Domovine i na kraju umro u osječkom zatvoru, pod optužbom da je skrivio ili nije sankcionirao ubojstva civila u Domovinskom ratu.

„Sjećam se da mi je on osobno govorio jednom zgodom da to nisu bili civili jer su pucali iz svojih stanova i kuća na naše branitelje i civile po Sisku, a bio je to krvav rat u kojem se trebalo obraniti premda smo bili daleko slabije naoružani negoli srpski agresori. Znam da je optužnica sadržavala njegovu zapovjednu odgovornost za 24 ubijena srpska civila, a osobno mi je g. Ivica Orkan Pandža donio kopije potvrdi za 15-ero ubijenih vojnika tzv. Srpske krajine, čija su imena također bila ubrojena u te ‚civile‘“, ustvrdio je mons. Košić.

„Naš pokojni sisački pop Pero je u zadnjem intervjuu u Večernjaku optužio hrvatske vlasti da su prve počele progoniti srpske civile koji su se onda morali pobuniti protiv državnog terora i on je spomenuo brojku od 600 ubijenih srpskih civila u Sisku, premda je nedugo prije toga meni osobno rekao da ih je poginulo 200. Na kraju će biti istina da ih nije poginulo ni 10, a ni jednog nije ubio niti naredio ubiti pokojni general Brodarac“, dodao je.

„Ipak pod pritiskom međunarodne javnosti i Haaškog suda, koji je svoje urede otvorio u Zagrebu, Splitu, Rijeci i Osijeku, trebalo je podizati optužnice protiv hrvatskih vojnika najvišeg ranga da bi se pokazalo ne samo da je hrvatska država kooperativna u osudi i progonu ratnih zločina, nego i da se što više krivnja svih strana u tom ratu izjednači pa da tako i međunarodna zajednica opere svoju nečistu savjest jer je dobrim dijelom zbog svog nečinjenja bila sukrivac velikih razaranja, ubijanja i protjerivanja hrvatskih ljudi te konačno okupacije četvrtine hrvatskog državnog teritorija“, upozorio je biskup.

Rekao je i da su zbog pritiska međunarodnih čimbenika i zbog popustljivosti domaćih vlastodržaca gotovo svi naši zapovjednici u obrani Domovine bili izvedeni pred sud i kažnjeni za tzv. ubojstva srpskih civila.

„U Vukovaru T. Merčep, u Osijeku B. Glavaš, u Gospiću M. Norac, u Dubrovniku J. Bobetko, u Kninu A. Gotovina, M. Markač i I. Čermak, a u Sisku Đ. Brodarac. Jednako su tako u obrani istaknuti zapovjednici i predstavnici hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini izvedeni pred međunarodne i domaće sudove: D. Kordić, T. Blaškić i šestorica na čelu s tragično preminulim generalom S. Praljkom. Sjećam se da mi je u jeku tih hapšenja jedan uvaženi sudionik Domovinskoga rata rekao prije negoli su optuženi Đ. Brodarac i V. Milanković: ‚Sad je Sisak na redu!‘ To je dakle rađeno sustavno jer su tako gospodari rata htjeli poručiti: ‚Domovinski rat nije čist, svi su krivi.‘ A nisu bili svi krivi jer nije moguće da branitelj svoje zemlje, doma i domovine bude jednak napadaču i agresoru. Ipak, naši poslušni političari koji su sve bili spremni žrtvovati za ulazak u Europsku uniju, pa i naše najbolje sinove, nisu ih branili nego su ih doslovno izdali“, rekao je sisački biskup.

U nastavku je podsjetio da je prije 30 godina započeo obrambeni Domovinski rat te je poručio da je razočaran što nema više i bolje organiziranih proslava tih obljetnica. „Npr. u Glini je 26. lipnja obilježen početak srpskog napada na glinsku postaju hrvatske policije kada je poginuo i prvi hrvatski redarstvenik Tomislav Rom. Bio je to odmah drugi dan nakon proglašenja Republike Hrvatske samostalnom državom. I u Glini na tom obilježavanju nije bio ni jedan predsjednik s državnog vrha. A svega prije par dana bila su dvojica u Brezovici“, usporedio je.

„Postavio sam pitanje gospodinu ministru je li važniji Domovinski rat ili partizani za modernu RH. Nije li današnja država RH stvorena upravo na temelju pobjede u Domovinskom ratu? I nismo li tu pobjedu izvojevali s hrvatskim grbom i krunicom, na kojoj je križ, a protiv crvene zvijezde? Ili je još uvijek vredniji taj crveni krvavi znak, pod kojim je stradao naš hrvatski narod i na Bleiburgu i Križnom putu, leži pobacan u bezbrojnim jamama – od Hude jame, Tezna, Maclja, do Jazovke i Čemernice, ali i u Vukovaru, na Ovčari i Baćinu, simbolima stradanja naših hrvatskih vojnika i civila u Domovinskom ratu?“, upitao je.

„Ne bi nam se smjelo dogoditi da djeca i mladi ne znaju što se to ovdje prije 30 godina događalo, tko je bio agresor, a tko se branio i to goloruk, ali s velikim srcem. To veliko hrvatsko srce pobijedilo je jer smo bili na Božjoj strani, strani pravednosti i istine. U tome nam je pomogao i moćni zagovor Presvete Bogorodice Marije, kojoj smo se osobito u molitvi krunice obraćali za pomoć i ona nas je čula i uslišila“, rekao je biskup, podsjetivši da se 13. srpnja slavi blagdan Majke Božje Bistričke.

Govoreći o Mariji, biskup je ustvrdio da je Hrvatima uvijek bila svjetlo, osobito kada im je prijetio najgušći mrak. „Nije li i u Domovinskom ratu, u kojem su naši branitelji nosili krunicu oko vrata, bila također prisutna osobita zaštita Marije? I mogli bismo reći: upravo zato smo pobijedili, obranili se i oslobodili. Ipak, uz ogromne žrtve. Među njima je i naš branitelj Siska general Đuro Brodarac, koji će sigurno u povijest ući uz bok slavnim vojskovođama Tomi Bakaču Erdödyju te slavnim, ali i tragično stradalim Nikolom i Petrom Zrinskim kao i u naše dane generalom Jankom Bobetkom“, podsjetio je.

„Mi Hrvati smo vojnički narod jer smo se neprestano morali boriti za svoj opstanak, a time i kao štit obrane čitave Europe i kršćanstva u njoj. Naš je doprinos tome nemjerljiv, o čemu govori i najnoviji zbornik Antemurale christianitatis. Molimo Presvetu Bogorodicu za zagovor i pomoć našem napaćenom hrvatskom narodu. Molimo njezinu zaštitu za naš stradali Sisak i našu Sisačku biskupiju. Molimo također danas osobito za pokojnog generala Đuru Brodarca, branitelja našeg Siska i hrvatske Domovine“, zaključio je mons. Košić.

Misu su suslavili kancelar Janko Lulić i preč. Milan Begić, a među okupljenim vjernicima bila je i obitelj generala Brodarca.