Na početku mise župnik domaćin Darko Pužin uime cijele župne zajednice izrazio je dobrodošlicu i zahvalio na dolasku i zajedništvu biskupu i suslaviteljima postulatoru kauze za proglašenje svetim blaženog Alojzija Stepinca mons. Jurju Batelji, župniku Župe sv. Ivana ap. i ev. Zagreb-Utrina i dekanu Novozagrebačkog dekanata preč. Tomislavu Škenderu, svećeniku na poslijediplomskom studiju u Rimu i predvoditelju trodnevnice Branimiru Šariću, župniku Župe Majke Božje Fatimske u Lukavcu Josipu Žagaru i župniku župe Trsteno u Dubrovačkoj biskupiji Robertu Ćibariću. Đakonsku službu vršio je trajni đakon župljanin Stanko Mikulić.

U homiliji biskup Kovač približio je vjernicima glavne značajke duhovnosti sv. Klare koristeći nekoliko upečatljivih motiva iz Klarina života u trenutku kada je odlučila otići iz roditeljskog doma kako bi se potpuno predala Kristu Gospodinu, svojemu ljubljenom Zaručniku.

Biskup je protumačio da vrata, kroz koja je Klara prošla u noći Cvjetnice 1211. godine, postaju granica između njezina starog i novog života; iza nje ostaje bogatstvo koje nudi svijet, a koje Klara mijenja za bogatstvo neba; prividnu sigurnost ljudskih planova za sigurnost Božjeg poziva.

Drugi motiv koji je mons. Kovač istaknuo je Klarina duga kosa, koja je bila znak njezine plemićke ljepote, društvenog položaja i života koji joj je bio namijenjen. Činom odsijecanja kose, koji je povjerila svojemu prijatelju svetome Franji, Klara je svojim imenom posvjedočila jasnu, svijetlu namjeru, stvarnost svoga daljnjeg života: ‘Ne želim više pripadati onome što prolazi, moje srce pripada Onomu koji ostaje.’

Činom odreknuća od tjelesne ljepote i bogatstva svoje plemićke obitelji Klara je skinula starog čovjeka da bi obukla Krista, pojasnio je biskup i povezao da se tu iščitava povezanost s ovom župom koja, dobrotom sestara klarisa iz protosamostana u Asizu, u trajnome vlasništvu ima relikviju kose svoje svetice zaštitnice, koja je župnoj zajednici velika radost i utjeha, kao da je sveta Klara i dalje živa.

Nastavno na taj poticaj da je itekako vrijedno sve izgubiti poradi Krista, jer jedino u Kristu imamo sve, biskup je pozvao okupljene da budu oprezni kako svoje sigurnosti ne bi stavili u bogatstva svijeta i u posjedovanje, već u ispunjenje svoga srca neprolaznim vrijednostima. A da bi to mogli potrebno je u nutrini i tišini osluškivati Božji glas i pitati se: „je li ono što imam zaista ono što me ispunja ili postoji Netko komu moje srce pripada više od svega što posjedujem?“, rekao je biskup i dodao da kada čovjek jednom prepozna da je pozvan od Ljubavi, tada više ne može ostati ravnodušan.

Biskup je na kraju homilije „razotkrio tajnu sv. Klare“: siromaštvo koje je izabrala nije bilo bijeda već sloboda. Klara je željela da joj jedino bogatstvo bude Krist i da se potpuno pouzda u Božju providnost, jer tko stvarno ljubi ne pita što mu pripada nego što može darovati.

Biskup Kovač poručio je da možda upravo tu Klara ponovno govori sadašnjem vremenu, zato Crkva nakon njezine smrti nije vidjela samo jednu svetu redovnicu nego svjetlo koje se širilo iz skrovitosti.

„Svijet mijenjaju oni koji su dopustili da Krist bude u središtu njihova života. Zato nas Klara danas poziva da pogledamo u Krista, zrcalni odraz svoga bića, jer ćemo u Njemu pronaći svoje pravo lice“, zaključio je.

Misno slavlje glazbeno je animirao mješoviti župni zbor pod dirigentskim vodstvom i orguljskom pratnjom prof. Alle Čorak, izvijestili su iz Zagrebačke nadbiskupije.