Proslava je počela pobožnošću križnog puta koju je predvodio fra Josip Ivanović. Središnje misno slavlje predslavio je zagrebački pomoćni biskup Marko Kovač, dok su župnik vlč. Tomislav Kralj, dugoselski dekan preč. Ivan Valentić te još šestorica svećenika suslavili misu u ispunjenoj župnoj crkvi.

U homiliji je biskup Kovač pozvao vjernike da zamisle i što zornije sebi predoče kako je bilo na brdu Kalvariji u Jeruzalemu tijekom Isusove muke prije dvije tisuće godina. Naglasio je da, „dok križ danas nama kršćanima znači i ukras, u ono je doba bio simbol poniženja“.

I dok je križ bio namijenjen patnji, agoniji i poniženju, Isus Krist je, kao Bog i čovjek, svojim trpljenjem križ preobrazio u znak pobjede. „Ljudi u križu vide znak razapinjanja, a Isus je učinio križ znakom uzdizanja“, rekao je biskup Kovač, pojasnivši da su mučitelji Isusu namijenili križ misleći da je to za Njega kraj, a zapravo je to bio novi početak i pobjeda.

Pozvao je vjernike da, prihvaćajući životne križeve, u njima prepoznaju smisao i pripravu za vječni život.

Po završetku središnjega euharistijskog slavlja nekoliko stotina župljana i hodočasnika pristupilo je klanjanju relikviji Svetoga Križa. Tijekom ophoda darovane su im sličice s prikazom križa iz prostorija zagrebačke bogoslovije, kao dar biskupa Kovača. Tijekom homilije govorio je kako je, prema predaji, taj križ donijela jedna pobožna vjernica blaženom nadbiskupu Alojziju Stepincu. Rekla mu je da je križ pronašla na smetlištu te zamolila kardinala da odluči što će s njim dalje učiniti.

Proslavi je prethodila trodnevna duhovna priprava. Prvoga dana trodnevnice, 11. rujna, misno slavlje predvodio je mladomisnik don Karlo Ćuk. Drugoga dana, 12. rujna, misu je predslavio don Zvonimir Tomaš, dok je trećega dana, koji je ujedno bio dan župnog klanjanja, pučku misu predvodio fra Zlatko Vlahek, a večernju misu fra Josip Ivanović, navodi se u izvještaju objavljenom na mrežnoj stranici Zagrebačke nadbiskupije.