Tijekom Drugog svjetskog rata partizani su porušili župnu crkvu u kojoj su bile krštene generacije katolika toga kraja te su prognali domicilno stanovništvo, tako da je nekadašnja župa s više stotina domaćinstava ostala skoro posve prazna, izuzev naselja Kamenice u čijoj se crkvi sv. Mihovila arkanđela, kod mjesnog groblja, održavaju bogoslužja.

Molitvu za sve poginule predvodio je gospićko-senjski biskup mons. Zdenko Križić uz sudjelovanje župnika Tounja i Tržić-Kamenice Josipa Štefančića te nekadašnjih župnika ove župe fra Rafe Lukarića i fra Mirka Kralja, kao i tajnika i kancelara biskupije Mišela Grgurića. Uz brojne Tržićane raseljene od Rijeke i Zagreba do Tounja i Ogulina nazočili su i članovi DPD Sv. Marko Križevčanin iz Skradnika.

Biskup Križić u svom je obraćanju poručio: „Iako srušena sa ostacima zidova, ova crkva je za nas još živa. Uz nju su pokopani oni uz koje smo vezani i u tome smislu su i oni živi. Zato dolaziti ovdje ima značenje i smisao jer time oživljavamo ovu crkvu i one vjernike koji su ovdje dolazili moliti. Koliko li je samo ovdje molitava upućeno Bogu? Zašto je ovu crkvu snašla ovakva sudbina? Sile zla su misterij, ali zlo nikada ne pobjeđuje. Ovoj crkvi dolazimo kao dragoj ustanovi i svetom mjestu gdje su se pokoljenja prije vas molila, za što smo im zahvalni. Zato mi danas dolazimo moliti za njih i preporučiti ih Bogu.“

U nastavku su brojni potomci prognanih Tržićana obišli grobove svojih najmilijih na kojima dominiraju prezimena Fumić, Miletić, Tutek, Krikšić, Dujmešić, Cazin, Mravunac, Požega, Klarić i Ožanić.