Referirajući se na riječi pape Franje, kao i sv. Ivana Pavla II., biskup Križić kazao je kako se najveća kriza u Crkva nalazi u njoj samoj te da su odgovor na tamu u svijetu – svjetlo pastira Božjeg naroda. Upozorio je da se vjernici udaljuju od Crkve zbog grubosti ili neljubaznosti svećenika kao i njihove navezanosti na novac. Svećenik mora biti čovjek srca i uvijek blizak narodu, kazao je mons. Križić.

Također, svećenik ne smije biti pastir taštine, novca i oholosti. Božji narod oprašta naše slabosti, ali ne oprašta ovu navezanost i na to upozorava i papa Franjo kada govori o ‘korupciji klera’, kazao je gospićko-senjski biskup. Riječ je o svećenicima koji su ostali bez duha, a duhovnost se vidi i ljudima se to ne može skriti. Takav pastir je mlak, siromašan duhom, više brine za sebe, nego za Božji narod i Papa takve svećenike naziva ‘poduzetnicima’. Karijerizam je opasna osobina svećenika i kada se svećenik udalji od Isusa, on postaje smiješan u svom pozivu i narod to primijeti, upozorio je predavač.

Svetost ostaje više nego ikad pastoralna hitnost i u postizanju te svetosti na prvom mjestu mora biti molitva. Sv. Ivan Pavao II. proročki je govorio da nije potrebno stvarati nove programe, nego dosljedno živjeti evanđelje. To je program koji se ne mijenja s vremenom, ali koji jest u vremenu. Ljudi u našem društvu gledaju kako naši svećenici žive i kušnje koje nam Bog daje nisu Božje provjere, nego Božje objave. Najgore što se u tim trenucima može dogoditi jest da se u krizi ostane pasivan i ne suoči sa svojim zaprekama. Kada grijeh postane navika, tada i savjest počinje djelovati u skladu s grijehom. Treba se plašiti ako izostane borbe s poteškoćama, kazao je biskup Križić. Dodao je da se nutarnja praznina događa zbog nedosljednog života. Kada izostane dobar odnos s Bogom, tada život postaje prožet frustracijama. Bog želi ratovati s nama, a ne protiv nas i važno je biti svjestan svojih slabosti. Problem nije imati slabosti, nego kada se slabosti zavole, upozorio je mons. Križić.

U raspravi koja je uslijedila istaknuta je važnost zajedništva među svećenicima, kao i razumijevanje potreba vjernika. Također, naglašeno je da svećenik na župi ima važnu ulogu u pastoralu duhovnih zvanja. Ako bogoslovi i/ili vjernici ne vide da je svećenik u svom pozivu sretan, tada izostaju zvanja. Bez pravih uzora gubimo privlačnu snagu poziva, rečeno je u raspravi. Istaknuta je i nužnost redovne molitve, kao i razumijevanja potreba vjernika. To je pitanje pastoralne brige i svećenik se mora prilagoditi i nuditi vjernicima onoliko koliko oni mogu prihvatiti, rečeno je na skupu.

Na kraju skupštine najavljen je drugi Hod za život kojega u Rijeci 18. svibnja organizira Udruga Malaika, kao i Nadbiskupijski susret za mlade 4. svibnja u Brešcima. Između ostaloga istaknuta je nužnost podrške katoličkom tisku od kojega je riječki nadbiskup istaknuo mjesečnik “Zvona” te potaknuo župnike na preporuku ovog mjesečnika svojim župljanima.