Prigodnu homiliju biskup je započeo tumačeći prvo čitanje iz Knjige proroka Danijela te napomenuo da Božja riječ poziva na pripremu za konačni susret s Bogom. Podsjetio je na Isusove riječi „o onom danu i času nitko ne zna, pa ni anđeli na nebu, ni Sin, nego samo Otac“. Te riječi, zajedno s riječima proroka Danijela, potiču na vjernost Bogu. Vjerni će biti upisani u knjigu života. „Ta knjiga nema privilegiranih. Nitko nije povlašten, ni biskupi, ni svećenici, ni vjernici, niti vladari ovoga svijeta. U knjigu Božju upisujemo se svojim djelima ljubavi. Zato je važno ustrajati u dobrim djelima i biti vjeran Bogu osobito u trenucima nevolja i progonstava“, rekao je.

Biskup je zatim kazao, osvrćući se na Poslanicu Hebrejima, da žrtve koje su prinosili starozavjetni svećenici Bogu, nisu mogle odnijeti grijehe svijeta. „Žrtve starozavjetnih svećenika bile su žrtve koje nisu bile kao Kristova žrtva na križu u kojoj je On sebe prinio Bogu za nas i za naše grijehe. U Kristovu žrtvu i mi smo uključeni snagom Božje ljubavi“, ustvrdio je biskup te kazao kako će u tu žrtvu biti uključen i maleni David po sakramentu krštenja.

„Po krštenju njemu se kao i nama otvaraju vrata raja te on postaje dionik Božje milosti i vječne ljubavi. I njega Bog poziva na život u Kristovoj ljubavi, kao i nas, da nastavimo svoj hod u Isusovoj ljubavi i dobroti koju nam je svojom savršenom žrtvom posvjedočio i darovao“, poručio je mons. Martinović.

Govoreći nadalje o Isusovom ponovnom dolasku, biskup je kazao kako se za taj trenutak i susret najbolje pripravlja djelima ljubavi. „To treba biti svjedočanstvo da ljubimo Boga ne samo riječima, nego još više djelima koja su vidljiva i prepoznatljiva. Jednako tako i naša nedjela i grijesi koje činimo prema drugima nisu nevidljivi. Zato nas Isus u evanđeoskom odlomku upozorava da se pripremimo za konačni sud kako bismo primili nagradu vječnosti koju smo zaslužili. Božja riječ ne želi u nama izazvati strah, nego nas podsjeća da smo djeca Božja koja imaju snagu ljubiti, koja mogu i trebaju po djelima ljubavi zaslužiti život vječni. Bog nas ljubi i neće nas prestati ljubiti, a naša zahvalnost i strahopoštovanje trebaju nas poticati na ljubav prema njemu“, poručio je biskup te pojasnio vjernicima što je strahopoštovanje – strah Božji.  „Iz tog strahopoštovanja imamo poseban osjećaj prema svome Bogu koji se ostvaruje na različite načine, a nadasve molitvom“, kazao je.

Biskup je zatim rekao kako je prigodom Svjetskog dana siromaha papa Franjo uputio pismo naslovljeno „Molitva siromaha uzdiže se do Boga“ (usp. Sir 21, 5). „Papa naglašava kako siromasi imaju povlašteno mjesto u Božjem srcu, iako u naše vrijeme od ljudi, politike, kulture i materijalizma doživljavaju nepravde“, napomenuo je.

Tumačeći nadalje poruku Svetoga Oca, biskup je naglasio kako su svi vjernici na određeni način siromasi Božji jer trebaju Boga u svome životu. „Oni koji proživljavaju materijalno siromaštvo svjedoče da u svijetu još nema dovoljno ljubavi prema siromasima. Ali svi smo mi siromasi jer nam je potreban Bog u životu. Postoji ono što se u našem životu ne vidi, naše boli, patnje i teškoće koje možemo i trebamo kao siromasi uvijek dijeliti s Bogom. Papa naglašava da nas molitva treba činiti vjerodostojnima jer u njoj otkrivamo poziv na ljubav. Ljubav kroz molitvu postaje konkretna i djelotvorna jer onaj tko moli da ima snagu ljubiti, taj nije indiferentan prema materijalnim siromasima, ali nije indiferentan ni prema siromasima koji imaju potrebu naše blizine“, nepomenuo je biskup.

Biskup je poručio da Papa poziva vjernike da postanu hodočasnici nade dok se približavaju Svetoj godini. Zaključio je citirajući riječi iz poruke pape Franje: „Ne zaboravimo čuvati ‘male znakove ljubavi’ (apost. pob. Gaudete et exsultate, 145): zastati, približiti se, pružiti mali znak pažnje, osmijeh, dodir, riječ utjehe… Te se geste ne mogu improvizirati. One, radije, zahtijevaju svakodnevnu vjernost, često skrivenu i tihu, ali osnaženu molitvom. U ovom vremenu, kad pjesma nade kao da ustupa mjesto buci oružja, vapaju tolikih nevinih ranjenih i šutnji bezbrojnih žrtava rata, uputimo Bogu svoju molitvu za mir. Siromašni smo mirom pa pružimo stoga ruke da ga primimo kao dragocjeni dar i istodobno ga predano nastojmo ponovno izgraditi u svakodnevnom životu. U svim smo okolnostima pozvani biti prijatelji siromaha, slijedeći stope Isusa koji je uvijek bio solidaran s najmanjima.“

Na kraju homilije biskup je kazao kako će u misnom slavlju mali David biti kršten, a Isus upravo djecu stavlja kao uzor onih kojima pripada kraljevstvo nebesko. Biskup je zaključio da su svi pozvani biti siromasi, poput malenog Davida, kojemu je potrebna Božja i ljudska ljubav, pažnja, dobrota, toplina obitelji kako bi postao velik u svom životu i dostojanstvu. „Isus nas poziva da ga slijedimo kao siromasi i djeca Božja. Nastojmo to činiti ljubeći njega i sve ljude oko sebe“, rekao je požeški biskup.

Na kraju misnog slavlja biskup je zahvalio upravitelju Župe na pozivu i svim sudionicima slavlja. Čestitao je roditeljima Jantoš i cijeloj župnoj zajednici ističući kako je šesto dijete u obitelji milost i dar od Boga. Ustvrdivši kako je današnje društvo toliko opterećeno materijalizmom da zanemaruje život, biskup je poručio roditeljima da je u obiteljskom životu od svega najvažnija blizina srca. „Imati ljubavi je najvažnije. Nećete na sva pitanja i traženja svoje djece uvijek moći dati odgovore ili ostvariti njihove želje. Nemojte se razočarati ni ako se vaše želje za njihov životni put ne budu ostvarivale. Budite svjesni da Bog sve vodi i usmjerava. Njemu povjeravajte svoju djecu koju ste od njega primili. Imajte povjerenja u njega da će ih On voditi pravim putem, a vi učinite ono što možete. Molite se Bogu koji će vam uvijek dati svjetlo, snagu i utjehu u životu i odgoju vaše djece“, poručio je biskup te poželio svima da ih Bog prati svojim milosrđem, a Isusova majka Marija svojim zagovorom, izvijestila je Požeška biskupija.