Koncelebrirali su župnik Zrinko Nikolić te drugi svećenici. Na početku misnog slavlja župnik Nikolić uputio je pozdravni govor biskupu Medi.

U homiliji biskup Medo govorio je o izazovima suvremenog čovjeka, ističući da današnje vrijeme obilježava nesigurnost, strah i društvene podjele, ali i potreba za povratkom Kristu i Evanđelju kao izvoru nade i sigurnosti. „Čovjek današnjice često se osjeća ranjivo, opterećeno i nesigurno, kao da se tlo pod nogama neprestano pomiče. I doista, mnogi će reći da se svijet promijenio 11. rujna 2001., i da nakon toga više ništa nije ostalo isto. Normalnost je postala krhka, a svakodnevni život za mnoge nalikuje križnom putu“, rekao je biskup Medo.

„Upravo u vremenima krize postaje jasno koliko su dragocjeni molitva, međusobna blizina, solidarnost i pouzdanje u Boga. Naša vjera tada nije bijeg od stvarnosti, nego svjetlo u stvarnosti; nije zatvaranje očiju pred patnjom svijeta, nego snaga da u toj patnji ostanemo ljudi, vjernici, svjedoci nade“, poručio je propovjednik.

„Zborna molitva današnjega blagdana pomaže nam shvatiti kako je evanđelist Marko apostolskim propovijedanjem predao Evanđelje Crkvi da bi učenici svih vremena mogli osobno susresti Isusa Krista i ostati mu vjerni. To je osobito važno danas, kada se mnogi pitaju gdje pronaći čvrst oslonac. Marko nas podsjeća da se istinski temelj našega života ne nalazi u prolaznim sigurnostima ovoga svijeta, nego u Gospodinu koji ostaje vjeran“, naglasio je.

Marko ima kao svoj povlašteni izvor propovijedanje apostola Petra, prvoga među apostolima, stijene na kojoj je Isus sagradio svoju Crkvu. Petar je onaj apostol kojega Isus pita voli li ga više od drugih i kojemu povjerava svoje stado nagovještajući mu i put svjedočenja koji neće biti lagan.

„Petar se u svojoj Prvoj poslanici Marku obraća vrlo prisno i naziva ga „sinom mojim” (usp. 1 Pt 5,13). Ta prisnost otkriva duboku povezanost evanđelista Marka s apostolskim svjedočanstvom i sa samim Kristom, premda Marko nije bio iz kruga dvanaestorice. Njegovo Evanđelje uvodi nas u dubinu Kristova otajstva i otvara nam put prema živom odnosu s Gospodinom“, naglasio je mons. Medo.

Propovjednik je istaknuo da Evanđelja „nisu hladni prijepisi događaja, nego živa predaja Crkve, osvijetljena svjetlom praznoga groba i snagom Duha Svetoga“. „U tom smislu Markovo Evanđelje ima osobitu važnost: ono je najstarije od kanonskih Evanđelja i, na neki način, prva velika sinteza crkvenoga sjećanja na Isusa Krista, Sina Božjega.

„Zanimljivo je da i Marko i Ivan, premda pišu u različitim okolnostima i za različite zajednice, naglašavaju istu istinu: učenik je prije svega onaj koji je s Isusom. Marko kaže da Isus postavlja dvanaestoricu „da budu s njim i da ih šalje propovijedati” (usp. Mk 3,13-14). Ivan, govoreći o prvim učenicima, donosi Isusove riječi: „Dođite i vidite”, i oni odoše, vidješe gdje stanuje i ostadoše kod njega onaj dan (usp. Iv 1,37-39). To je srce učeništva: biti s Gospodinom, ostati s njime, prebivati u njegovoj blizini. Učenik nije prvotno onaj koji nešto radi, nego onaj koji pripada, ne onaj koji samo izvršava zadatke, nego onaj koji živi iz odnosa“, poručio je.

„U svijetu koji nas neprestano vuče prema površnosti, rastresenosti i izvanjskosti, Evanđelje nas vraća onome bitnomu: osobnom susretu s Isusom. Zato Marko jasno pokazuje da Isus nije ideologija, nije samo moralni nauk, niti tek jedan među velikim učiteljima čovječanstva. Isus se ne uči kao lekcija; njega se susreće. A kada ga čovjek doista susretne, tada se u njemu nešto duboko mijenja. Bogati mladić iz Evanđelja nije bio spreman poći za Isusom jer je ostao vezan uz materijalno bogatstvo. Učenik, naprotiv, ostavlja sve da bi bio s Gospodinom. Tu počinje istinsko obraćenje“, ustvrdio je biskup istaknuvši da je obraćenje trajni događaj u životu vjernika.

„To je neprestano udaljavanje od onoga što nas zatvara u nas same i približavanje Kristu koji nas oslobađa za ljubav. To je odmak od čisto ljudske logike, od navika i kompromisa, od onih tumačenja života koja se čine suvremenima i prihvatljivima, ali zapravo udaljuju od Evanđelja. Isus Krist ostaje jedini pravi kriterij razlučivanja za učenika i za Crkvu u svakom vremenu“, dodao je.

Biskup Medo naglasio je da se u Isusovo otajstvo ne ulazi ljudskom domišljatošću, nego otvorenošću srca. „Ne dolazi se do vjere samo raspravom, nego dopuštajući da nas Gospodin dotakne u dubini života, pa i onda kada taj život nosi rane, gubitke i pitanja bez odgovora. Kad bi Isus bio samo teorija ili etička odluka, bio bi nešto isključivo ljudsko, ali on to nije. Isus je Božja blizina čovjeku, Božja ljudskost koja ulazi u našu povijest“, poručio je.

„Zato je za Crkvu uv ijek presudna svetost. Nije slučajno da Marko na početak svojega Evanđelja stavlja Ivana Krstitelja. Sve počinje ondje gdje postoji srce koje čezne za obraćenjem i život spreman staviti se u službu Kraljevstva Božjega. Crkvi nisu potrebne prilagodbe duhu vremena, nego muškarci i žene koji će biti duboko uronjeni u Kristovo otajstvo i iz njega živjeti“, rekao je.

„U vremenu ratova i podjela, u svijetu ranjenom nasiljem i nepovjerenjem, ne smijemo dopustiti da nam otupi srce. Ne smijemo se naviknuti na zlo. Ne smijemo izgubiti sposobnost za molitvu, suosjećanje, praštanje i solidarnost. Kao Kristovi učenici pozvani smo graditi ozračje mira ondje gdje živimo: u svojim obiteljima, u svojim župama, u društvu, u međuljudskim odnosima. Nismo pozvani donositi samo mišljenja, nego Evanđelje; ne samo komentirati tamu, nego biti svjetlo u tami“, zaključio je mons. Medo.