Svečanu misu je predslavio porečki i pulski biskup u miru Ivan Milovan. Zajedno s njime bili su u koncelebraciji o. Tomislav Cvetko, bivši župnik, a sada misionar u Danskoj, župnik i gvardijan u Kopenhagenu i njegov subrat Filipinac o. Stefano te franjevci konventualci.

Sve nazočne na početku je pozdravio domaći župnik o. Đuro Hontić i ujedno čestitao biskupu 60. obljetnicu misništva, a predsjednik udruge Križ Vanja Božak i tajnica udruge Lili Benčik predali su biskupu kameni reljef njegova biskupskog grba, koji je izradio akademik Dubravko Radman, član HAZUD-a, koji je i član udruge Križ.

Biskup je na početku podsjetio da se toga dana, osim Dana pobjede i domovinske zahvalnosti te Dana hrvatskih branitelja, ujedno slavi i blagdan Gospe Snježne, kao spomen na posvetu crkve Santa Maria Maggiore u Rimu. Istaknuo je važnost prisustva pobožnosti prema Blaženoj Djevici Mariji u povijesti hrvatskoga naroda. Naglasio je važnost molitve za poginule i ranjene u Domovinskom ratu te za njihove obitelji.

Umjesto propovijedi župnik je pročitao pjesmu jednoga branitelja, hodočasnika za Domovinu.

Molitva Gospi:

Marijo, Gospe naša!
Po čijim svetištima hodam, dan za danom.
Utječem se Tebi, čiju sam krunicu nosio oko vrata za vrijeme rata – od tada te po dobroti pamtim:
Opet sam ti se vratio. Za moju Hrvatsku te molim ovaj put, k’o za vlastiti život nekad,
Za koju se borih četiri godine, od Sjevera do Juga, po kojoj i prijatelje ostavih. Što umriješe za nju…

Ali ne za ovakvu!

Pa me evo, 20 godina nakon rata, opet s naprtnjačom na leđima. Pješačim Tvojom i mojom Slavonijom, na putu prema Jugu, s prijateljima suborcima svojim.
Stari smo i nismo više za boja kao nekad.
Ali, za boj novi, neki drugi, naoružasmo se… – onim što nikad ostaviti nismo smjeli: pokorom, krunicom, molitvom…

Noge su mi žuljave, nakon prvih stotinu kilometara. I sutra me čeka isto, i moram dalje.
Tko će nego mi, Marijo, koji znademo što znači mrijeti i gledati kako se život na oltar domovine polaže, tko nego suborci koje si Ti čuvala?

Sad kad su riječi postale nevrijedne, svjedočenja odbačena, i kad se posumnjalo u sve… – znamo da je opet naš red…
Obilazim tvoja svetišta, da nam isprosiš sve što je Hrvatska…
radost, ponos, dostojanstvo, povjerenje, poštovanje, oprost, pravdu, mir, napredak… Sve!    Hrvatsku!

Hodam zemljom, korak po korak, kilometar po kilometar, krunica po krunica, sjećanje po sjećanje.
A odustati ne mogu, jer što ostaje?
Kad umor dođe i govor utihne, i san me zahvaća, i kad postanem i sam k’o Hrvatska, umorna, pa kad kao i ona, izgleda da ću posustati, i ja k’o i ona idem dalje. Jer kako da posustanem i odustanem, od najljepšeg sna, a drugog ni nema.

Za narod moj te, Gospodine, po Marijinom zagovoru, molim: čuj me umorna koraka: da Hrvatska ne bude umorna, ni ranjena, ni žuljavih nogu,

Da ne bude u njoj onoga što tvoje nije…
Da bude ona zemlja pravde i mira, istine i ljubavi,
Pravedna kao što je bila vjekovima ljubljena,
Sveta k’o što se za nju umiralo,
Za Hrvatsku… jer ne smije ona biti ništa drugo nego,
Lijepa k’o u snovima

Za Hrvatsku hodam,
Sve dok je ne bude
I molim…

Misu je glazbeno animirao zbor mladih iz te župe pod vodstvom Jelene Vuković i Dražena Cvjetkovića.